Studentica Naida Hodžić govori o sebi, svojim iskustvima i učešću u programu Trans2Work

„Za nekoliko dana ću magistrirati na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu“, počinje priču studentica Naida Hodžić, te opisuje sebe kao nekoga ko je spreman na cjeloživotno učenje. 

Rođena sam u Sarajevu tokom rata koji se odvijao u Bosni i Hercegovini. Rođena sam bez lijevog uha, što je bilo „iznenađenje“, jer se radilo o nečemu što nije uzrokovano genetikom, već socijalnim i drugim faktorima vezanim za užasne događaje koji su se dešavali u toku rata. Tokom svog djetinjstva sam imala tri operacije i naredni koraci bi trebali biti rađeni u bolnicama u inostranstvu, ali to bi bilo komplikovano s obzirom na visoke troškove takvih poduhvata. 
I, evo me, tu sad, 23 i po godine nakon još uvijek sam u mogućnosti da čujem ukupno 50%, ali sam zaista zahvalna za sve što me učinilo osobom u kakvu sam izrasla danas. Prethodno opisano je često znalo prouzrokovati neke veće izazove tokom mog edukacijskog procesa i u interakciji s drugim ljudima, no to me samo inspirisalo da se borim jače kroz život. Vjerujem da posmatram stvari iz druge perspektive i to mi je omogućilo da izrazim svoju ličnost na različite načine. 
Svjesna sam da moramo ići daleko ako želimo da dobijemo najbolje znanje i steknemo vještine koje su nam potrebne. Kada sam saznala za program Trans2Work, odmah sam znala da želim biti dio ovog unikatnog projekta i povezati se s ljudima koji se susreću sa sličnim izazovima, te biti mentorisana od nevjerovatnih koordinatora koji su bili uključeni u ovaj program. Nakon što je aplikacijski proces završen i razmijenjene sve informacije i dokumenti vezani za projekat, obaviještena sam da ću praksu obaviti u Biznis inovacionom centru u Kragujevcu. Bila sam sretna radi toga i naravno – prihvatila sam ovu priliku! 
Kada sam došla u Kragujevac, bila sam oduševljena ljubaznošću koordinatora sa Univerziteta i predstavnika Biznis inovacionog centra. Kakva sam sretnica: u toku mog prvog mjeseca prakse imala sam šansu raditi na pisanju projektne aplikacije za javni poziv koji je objavila Swiss PRO organizacija za organizacije lokalne uprave, a sve u cilju da se podrže društveno-inovativni projekti, dok sam u drugom mjesecu bila tim-lider za pripremu organizacije Climathon događaja koji će uskoro biti održan u Kragujevcu. Imala sam šansu raditi sa još jednim studentom iz Banje Luke i sa tri studentice sa Univerziteta u Kragujevcu, koje su također tu obavljale svoju praksu. Učešće u projektu Trans2Work mi je omogućilo da unaprijedim svoje timske i analitičke vještine, te mi je pomoglo da razvijem značajno znanje u oblasti projekt-menadžmenta, organizacije događaja itd. 
Da zaključim napisano: svjesna sam da moja zemlja, Bosna i Hercegovina, treba profesionalce svih vrsta da uzmu učešće u razvoju zemlje i moj cilj je da postanem jedan od njih. Bosna i Hercegovina je trenutno zemlja koja je u fazi tranzicije i sigurna sam da će praksa koju sam obavila u Biznis inovacionom centru u okviru projekta Trans2Work donijeti koristi u tom smislu kroz više načina, te da će me pripremiti za sve buduće izazove. Jedva čekam da inspirišem druge ljude i mlade osobe koje imaju određeni oblik invaliditeta da isti iskoriste kao svoju snagu i da se bore za bolje prilike i kreiraju život koji žele živjeti!