Promovirana naučna monografija „Carstvo teksta : Tuḥfe-i Šāhidī i njegova upotreba u osmanskoj Bosni“
U organizaciji Univerziteta u Sarajevu, Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, u svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu danas je upriličena promocija naučne monografije „Carstvo teksta : Tuḥfe-i Šāhidī i njegova upotreba u osmanskoj Bosni“ autora dr. Munira Drkića i dr. Ahmeda Zildžića, profesora na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Pozdravne riječi uputio je rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Rifat Škrijelj, primjetivši da naslov „Carstvo teksta : Tuḥfe-i Šāhidī i njegova upotreba u osmanskoj Bosni“ sugerira na blago koje čuva Gazi Hursev-begova biblioteka, uputio je riječi zahvalnosti direktoru i uposlenicima na predanom radu, ali i autorima monografije na uloženom trudu. Uz sami kraj njegovog mandata, istakao je da će i s dolaskom novog rektora i rukovodstva Univerzitet u Sarajevu ostati posvećen izdavanju i promociji ovako značajnih izdanja.
U ime Gazi Husrev-begove biblioteke obratio se mr. Hamza Lavić osvrnuvši se na uspješnu saradnju s prof. dr. Munirom Drkićem i prof. dr. Ahmedom Zildžićem koja je iznjedrila ovu monografiju, te je istakao da ovom promocijom Gazi Husrev-begova biblioteka nastavlja saradnju sa akademskom zajednicom, a ujedno i tradiciju okupljanja naučnih i stručnih radnika koji se bave kulturnom i općom historijom Bosne i Hercegovine dugu gotovo jedno stoljeće. Izrazio je zahvalnost autorima ove studije koji su znalačkim umijećima omogućili uvid u sadržaj sačuvanih rukopisa ovog perzijsko-turskog rječnika, što je istakao kao primjer i poziv i drugim istraživačima ovdašnje kulturne baštine da u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pronađu istinskog partnera kao platformu za svoje naučnoistraživačke projekte.
Strukturu i sadržaj monografije „Carstvo teksta : Tuḥfe-i Šāhidī i njegova upotreba u osmanskoj Bosni“ predstavila je dr. Đenita Haverić, profesorica na Filozofskom fakulteta Univerziteta u Sarajevu, ujedno i recenzentica monografije. Nakon iscrpne analize sedam poglavlja, uz priloge najstarijih rukopisa prepisa Tuḥfe-i Šāhidī koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj bliblioteci u Sarajevu, istakla je da o vrijednosti ove knjige svjedoči činjenica da je ovo prva monografija koja kroz jasan i dosljedan metodološki pristup donosi relevantne naučne zaključke o rječniku „Tuhfe-i-Šahidi“, različitim aspektima njegove upotrebe i utjecaja u Osmanskom carstvu i izvan njegovih granica, te posebno na prostoru osmanske Bosne. Zaključila je da ova knjiga po obimu i multiperspektivnosti istraživanja predstavlja iznimno vrijedan doprinos prvenstveno leksikologiji i leksikografiji, ali i historiji bosanskog jezika. Pored toga, nemjerljiv je njen doprinos kulturnoj historiji ovoga prostora, što nikako ne može biti zanemariv faktor u procjeni njene vrijednosti.
Dr. Ludwig Paul, profesor na Univerzitetu u Hamburgu i dugogodišnji saradnik autorā ovog izdanja, hronološki je predstavio nastanak i razvoj tradicije perzijske leksikografije i njene rasprostranjenosti, s osvrtom na sadržaj, svrhu i upotrebu rječnika korištenih u Osmanskom carstvu, kao jednom od najznačajnijih centara perzijske leksikografije.
U ime autorā obratio se prof. dr. Munir Drkić koji je govorio o specifičnostima, funkciji, te značaju ovog poetiziranog perzijsko-turskog rječnika napisanog za potrebe učenja perzijskog jezika na početnom nivou, te o njegovoj velikoj rasprostranjenosti na perifernim dijelovima Osmanskog carstva gdje se njegov dvojezični sadržaj suprotstavljao trećem jeziku, pri čemu je Bosna bila jedno od ključnih centara perzijske leksikografije.
Istakao je višestruki značaj ovog rječnika za ovdašnji kontest: Tuḥfe-i Šāhidī poslužio je kao model na kojem će nastati tursko-bosanski rječnik Maḳbūl-i 'ārif Muhameda Hevaija Uskufija, najvažniji leksikografski izvor bosanskog jezika. Još važnija činjenica je da se na marginama sačuvanih primjeraka iz 17, 18. i 19. stoljeća koje se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalazi zapisano stotine riječi na bosanskom jeziku koje su prilikom učenja bilježili učenici medresa i sličnih obrazovnih institucija, što potvrđuje da se obrazovni proces u osmanskoj Bosni barem na početnom nivou značajno odvijao i na maternjem bosanskom jeziku, a ne isključio na turskom ili na arapskom jeziku, čime autori dovode u pitanje ustaljeno mišljenje.
Zaključio je i to da fond Gazi Husrev-begove biblioteke sa 86 primjeraka ovog rječnika ukazuje da je Bosna bila jedno od najznačajnijih žarišta perzijske leksikografije u osmanskom periodu.
Na kraju svog obraćanja zahvalio se promotorima, saradnicima u pripremi ovog izdanja, te rektoru prof. dr. Rifatu Škrijelju na vrlo jasnoj i nedvojbenoj višegodišnjoj ličnoj i institucionalnoj podršci.
Monografija Carstvo teksta: Tuḥfe-i Šāhidī i njegova upotreba u osmanskoj Bosni prati prisustvo i upotrebu perzijsko-turskog rječnika u stihu pod naslovom Tuḥfe-i Šāhidī (1515). Nastalo u klasičnom periodu osmanske kulture, ovo je djelo upotrebljavano širom i izvan granica Osmanskog Carstva. Tekst je ubrzo postao standardni udžbenik perzijske leksike i prozodije u osmanskim medresama, ali i početno štivo mnogim evropskim perzijanistima. Kao takav, bio je široko zastupljen i često upotrebljavan i na prostoru Bosne te predstavlja vrijedan izvor za istraživanje kulturne historije ovoga prostora.
U prvim poglavljima knjige autori ovaj rječnik smještaju u kontekst razvoja rane perzijske leksikografije te donose osnovne podatke o životu i djelima njegovog autora, Ibrahim-dedea Šahidija (1470–1550). Potom slijede poglavlja o strukturi i recepciji Šahidijevog rječnika te predstavljanje najznačajnijih komentara u Osmanskom Carstvu. Drugi dio knjige prati različite aspekte prisustva i utjecaja ovoga rječnika u osmanskoj Bosni. Predstavljena su četiri od pet komentara iz pera bošnjačkih autora, te analizirana veza između Šahidijevog djela i prvog tursko-bosanskog (bosansko-turskog) rječnika u stihu Maḳbūl-i ‘ārif. U posljednjem poglavlju knjige, na osnovu sačuvanih rukopisa, autori rekonstruiraju upotrebu rječnika Tuḥfe-i Šāhidī u osmanskoj Bosni od početka XVII do kraja XIX stoljeća.
