Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu održana teološka tribina „Uloga i mjesto mita u ljudskom društvu“

U ponedjeljak 1. IV. 2019. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu održana je teološka tribina „Uloga i mjesto mita u ljudskom društvu“. Gosti predavači su bili prof. dr. Dino Abazović s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu te doc. dr. Mario Bernadić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Moderator tribine je bio dr. Oliver Jurišić. Inače, ova tribina je održana u sklopu godišnjeg programa „Vjera u suvremenom društvu“.
Kao uvodno postavlja se pitanje o naravi i mita uopće. Kozmogonijski mitovi, antički mitovi, religijski mitovi, kulturni i politički mitovi, pa preko dječijih bajki, pučkih priča i predaja, sve do savremenih urbanih mitova. Mitovi su od davnina bili i ostali neizostavni dio ljudske kulture i tradicije. No, što je zapravo mit? Arhaične priče o nastanku svijeta i čovjeka, ritualni događaj sa svrhom obnavljanja kolektivnoga pamćenja i osjećaja pripadnosti matičnoj cjelini, predznanstveni pogled na svijet i život, neutvrđena činjenica koja je u međuvremenu postala opće mjesto?
Prvi je govorio prof. Abazović. Naslov njegovog izlaganja je bio „Promišljanje mita u religiji, kulturi i politici”. Uvažavajući uvide Josepha Campbella kako mit više nije potraga za značenjem/smislom već iskustvo značenja/smisla, autor u izlaganju promišlja promjene u kontekstualiziranju mita danas u kulturi, religiji i politici. Premda se očekivalo da će prosvjetiteljstvo u 18. vijeku za sva vremena da raskrsti sa mitovima, to se nije desilo, jer je prosvjetiteljska kultura, koja nije pokazivala nostalgiju za mitom, ipak unutar sebe iznjedrila mit. To je bio mit o napretku za koji je smatrala da je duboko ozbiljan, jer sadrži istinu. Što je više rastao utjecaj racionalnog duha i jačao logos to se sve teže izlazilo na kraj sa tajanstvenom suštinom i snagom mitskog kazivanja, njegovom prilagodljivosti društvenim prilikama i promjenama i, najzad, sve očiglednijom i većom prisutnosti mita u raznim sferama ljudskog bivstvovanja, naročito u politici. U tom smislu, autor argumentira, politički mit biva sredstvo da se povrati poremećeni identitet, budući da se rađa u trenutku sloma postojećeg historijskog okruženja i buja u nastaloj društvenoj praznini.
Prof. Bernadić je održao izlaganje o temi „Mit, mitomanija i demitologizacija”. Polazeći od Platonovog stajališta o pogubnosti mitskih kazivanja, autor je nastojao ukazati na neke specifične elemente mitskog svjetonazora i razmišljanja. Tako mit o Edipu govori o nemogućnosti pojedinca da promijeni svoju unaprijed predskazanu zlu sudbinu. U mitu uglavnom nema ni osobnih zasluga ni osobne odgovornosti. Kriv ili zaslužan je uvijek neko drugi i stoga se mit kao takav temeljito protivi svim individuacijskim i emancipacijskim procesima. S druge strane, mit o Sizifu govori o nemogućnosti povezivanja uzroka i posljedice. Sizif je osuđen vječito raditi ono što nije moguće uraditi. Paralela sa Einsteinovom definicijom ludila je više nego očita: „Raditi uvijek jedno te isto i očekivati da će se pritom dogoditi nešto novo.” Mitološki nastrojen pojedinac radi upravo to, uvijek i vječito jedno te isto, nadajući se ipak pritom nekoj čudesnoj sreći i jednom iznenadnom obratu sudbine. Autor se dalje osobito fokusira na povezanost mita i nasilja. Tako mnogi kozmogonijski mitovi izvještavaju o kreativnoj snazi nasilja. Tu obično jedan ili više bogova ubijaju nekog drugog boga, te od njegovog tijela nastaje zemlja, od krvi more, od suza rijeke i jezera, a od kose raslinje. Reklo bi se „grozan zločin“, ali istovremeno tako prijeko potreban zločin. René Girard stoga i kaže da mitovi po sebi nisu ništa drugo nego progoniteljske sage pisane iz perspektive progonitelja, pri čemu u korijenu svakog mita stoji neko realno povijesno ubojstvo. Autor je još ponešto rekao o mitu osvajačkih politika gdje se, s jedne strane, govori o tragediji vlastitog naroda koji je po sebi onaj vječito progonjeni i ubijani, dok se, s druge strane, istovremeno počinje govoriti o snazi toga naroda, njegovim herojima, junačkoj nepobjedljivoj vojsci i sl. Naznačena kontradikcija služi pokretanju agresije, jer bez straha nema ni mržnje, ali isto tako, bez spominjanja minulih pobjeda i heroizama nema niti hrabrosti.
Nakon izlaganja je uslijedila diskusija te zajedničko druženje.
Sljedeća teološka tribina je planirana za peti mjesec, a tema će biti „Zlatno pravilo”.