Serijal promocija knjiga „FPN ZavnoBook“ | Održana promocija knjiga profesora emeritusa dr. Esada Zgodića

U susret 25. novembru - Danu državnosti Bosne i Hercegovine, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu organizira serijal promocija knjiga pod nazivom “FPN ZavnoBook“, u okviru čega promovira knjige profesora ovog fakulteta.

Promocija knjiga profesora emeritusa dr. Esada Zgodića (Demokratija i dužnosti, Ideja bosanske nacije, Naučnici i upravljanje državom) održana je 22. novembra 2022. godine u čitaonici Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka UNSA, pozdravljajući sve prisutne objasnio je da se ideje ove trilogije knjiga potpuno nadopunjuju kada je riječ o ideji bosanske nacije, demokratije i dužnosti, uvodeći u glavnu tezu koju je prof. Zgodić potencirao pišući ove knjige, odnosno kako bi se trebale obavljati dužnosti da bi se postigao demokratski potencijal.

Treba istaći ispovjednu naraciju profesora emeritusa dr. Zgodića, koju je podijelio sa prisutnima na promociji: „Ove knjige nisu nastajale u okolnostima optimizma, radosti stvaralaštva i kreacije. Naprotiv. Nastale se u, za mene, vrlo nesretnim okolnostima. Dok sam završavao knjigu Naučnici i upravljanje državom, nakon 15 dana od toga umro mi je otac u 96. godini, 2. januara 2019, što je za mene velika trauma. Nekoliko mjeseci poslije, u decembru, iznenada mi se razbolje supruga i za 14 dana umre. Tada sam završavao rad na knjizi Demokratija i dužnosti. Nisam se još ni oporavio od suprugine smrti i dođe ta korona. Živim sam, bez ikakve pomoći, potpuno dezorijentiran, što je trajalo šest mjeseci. Ove su knjige nastale kao izraz mog otpora, prkosa, protesta protiv bijede u kojoj se čovjek nađe, protiv nesreća koje vas spopadnu. Bile su neka vrsta spasa od depresije”.

Svoje viđenje o knjigama profesora emeritusa dr. Esada Zgodića iskazao je i prof. dr. Asim Mujkić, naglasivši čast promoviranja ovako zahtjevne knjige:

„Meni se čini da u povijesti našeg fakulteta, ali i generalno govoreći tematici političke etike se rijetko kada pristupa. Ova knjiga, s te strane, ima posebno mjesto jer se osvrće na centralni pojam političke profesije“. Prof. Zgodić u knjizi ističe da političke znanosti uopće ne tematiziraju fenomen političkih dužnosti ili taj fenomen ostaje na marginama, zbog čega profesor Mujkić objašnjava zašto nam je važan fenomen dužnosti:

„Ako semantički promatramo, riječ dužnost deriviramo kao dug ili dugovanje. Ako je to centralni pojam političkog djelovanja, onda je politička djelatnost teško zamisliva kao neko apropiranje, uzimanje, zahtijevanje, s čim obično imamo posla u svakodnevnom diskursu“. Autor pokušava odgovoriti na pitanje da li i u kojoj mjeri politička etika, rehabilira ili uopće može rekonstruirati političko, u najširem smislu, u vezi čega je prof. Mujkić kazao sljedeće: „Istraživački okvir koji je sebi postavio Zgodić je posebno značajan danas kada dominira stav o odvojenosti etike od politike, a Zgodić nas podsjeća na Ciceronov stav da je priroda ljudskom duhu usadila takvu potrebu, takvu ljubav za vrlinom, za ostvarenosti zajedničkog dobra. Horizont zajedničkog implicira etičke obzire, u koje svakako spadaju dužnosti koje imamo jedni prema drugima i prema zajednici u cjelini“.

Prof. dr. Elvis Fejzić ističe kako je ovo jedna atipična promocija knjiga, podsjećajući na standard promoviranja jedne knjige u trajanju od otprilike sat vremena, dok je danas upriličena promocija čak tri knjige.

„Stvarno mislim da je knjiga pisana za one najhrabrije među nama, a sad zamislite koliko je hrabrosti, strpljenja i snage trebalo profesoru Zgodiću da napiše više od hiljadu i dvije stotine stranica“, ističe Fejzić, te upućuje na to da je pristup profesora ovoj temi bio enciklopedijski način: “Ovo je djelo o vlasti, vladavini, upravljanju, što je zapravo tradicionalna tema politike. Kakav god mi odnos imali o državi, ne možemo bez države”.

Fejzić objašnjava da u različitim dijelovima knjige ima dojam da se pojavljuju sasvim nove teme i da prof. Zgodić ponekad kritikuje, a ponekad apologira iste stvari: “Ustvari radi se o tome da profesor sve vrijeme stvara i piše pod utjecajem političkog konteksta koji se mijenja, a s obzirom da je profesor vrlo studiozan, on na vrlo precizan način opisuje i analizira savremeni politički kontekst koji je u potpunosti promijenio i državu i vlast i vladanje i upravljanje. Pišući o tome jedna od centralnih teza je kakvu ulogu imaju ili nemaju oni najpametniji među nama – naučnici ili akademska elita, u procesu upravljanja državom”.

O knjizi je govorio i viši asistent Jasmin Hasanović, MA, koji je, kako navodi, imao priliku upoznati se s ovim knjigama prije nego su one došle do štampe, te da ono što je naučio kod profesora Zgodića jeste da je njemu mnogo teže odrediti šta će biti naslovnica knjige, nego napisati knjigu.

„U pogledu strukture nju čine tekstovi različitog oblika i forme, nije riječ o tematskoj monografiji, nego mozaiku komentara, bilješki, crtica, autorskih studija, čak i intervjua. Dakle jedna kritička reakcija autora na političke pojave, odnose i procese“, objašnjava Hasanović.

Istakao je da profesor Zgodić ne zapada u jednostavne dnevno-političke analize, nego se bavi prezentacijom mogućih, racionalnih alternativa: “Zgodić odbacuje tumačenje historije koje je temeljeno na apriori dužnosti. Za njega je ona nepredvidivi proces u kojem ljudi nisu tek objekti, već su oni u recipročnom odnosu sa historijom. Oni je stvaraju dok istvoremeno historija stvara njih. Čovjek tako nije samo svoj vlastiti proizvod, već on i stvara sopstvenu historiju u okolnostima koje je zatekao”.

Potom je uslijedila prezentacija Zgodićevog viđenja knjiga, koju započinje pričom o francuskom filozofu, imena San Simo (socijalutopist),koji početkom 19. stoljeća u Francuskoj ima zamisao o tome kako bi trebala da se uspostavi vlast u savremenim društvima, odnosno vlast koju će imati filozofi, pjesnici, naučnici i industrijalci.

„On je u takvoj vlasti vidio spas za evropska društva, čija je temeljna ideja bila da treba uspostaviti vlast koja će upravljati stvarima, a ne ljudima“, naglasio je prof. Zgodić, te dalje nastavio priču: “Pošto je, izgleda, bio senzitivan filozof, nakon izvjesnog vremena kad je vidio da stvarnost francuskog i evropskog društva u ta doba nikako ne naginje njegovim idejama, on se toliko razočarao da je odlučio izvršiti samoubistvo”. To je zaista učinio jer nije prihvaćena njegova ideja vladavine o scientokratiji, odnosno vladavini naučnika. Međutim, San Simo je preživio samoubistvo, ali je izgubio oko jer je pucao sebi u glavu.

Prof. Zgodić se zatim upitao šta bi bilo kada bi građani rekli: “Slušajte vi političari, vi proizvođači iracionalizama u politici, vi koji proizvodite patologiju, konflikte, sukobe, mi ćemo dati vlast naučnicima”. Shodno ovome, on upozorava da kada govori o naučnicima ne misli na humanističke nauke, nego na naučnike iz sfere matematike, tehnike, biologije, epidemiologije, fizike i sl.

„Savremena politika proizvodi mnoge traume u društvima zato što je laička, zato što ignorira veliki naučni svijet“, zaključio je profesor Zgodić.

Kada je riječ o knjizi “Demokratija i dužnosti”, profesor Zgodić je fokusiran na sljedeće: „Nisam nikad čuo da su se ljudi pobunili ako im neko uskrati izvršavanje neke dužnosti, osim ako im se uskrati pravo i dužnost da glasaju. Tada će se pobuniti. Nisam nikad čuo ni da ako je dužnost političara da govore istinu, a da im to neko uskrati, da će se on pobuniti. Naprotiv, oni vole da lažu, laž je sastavni dio realpolitike. Ona je konstruktivni element realnih političkih odnosa“.