Vrijedan poklon ostavštine akademika prof. dr. Ante Babića Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine
Fondovi Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine obogaćeni su brojčano velikom i vrijednošću neprocjenjivom građom koja je ostavština historičara, akademika prof. dr. Ante Babića, prvog dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu i prvog ministra prosvjete u Vladi Narodne Republike Bosne i Hercegovine.
Ovom prilikom se zahvaljujemo sinu Branislavu Babiću i njegovoj supruzi Milici Babić koji su Biblioteci poklonili raznovrsnu građu iznimnog značaja, među kojom se nalaze, pored 926 monografskih i 270 periodičnih primjeraka, i 86 primjeraka gramofonskih ploča te neki vrijedni i rijetki dokumenti i spisi. Veći dio poklonjene građe čini visoko vrijedna literatura koja tematski i vremenski pripada jugoslovenskom socijalizmu.
Za Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine ovaj poklon, pored obogaćivanja fonda značajnim djelima, predstavlja posebnu vrijednost u povijesnom i simboličkom smislu. Ime Ante Babića utkano je, ne samo unutar bosanskohercegovačke prosvjetne i znanstvene povijesti, već konkretno i unutar povijesti Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, ostavivši trajni trag, kao ministar prosvjete, potpisom i odobravanjem Uredbe o osnovinju (tada) Narode biblioteke Federalne Bosne i Hercegovine 31.10.1945. godine, kojom se definira i njena uloga i misija. S tim u vezi, koristimo priliku da ovim kratkim saopćenjem iskažemo neizmjernu zahvalnost pokojnom Anti Babiću i njegovoj porodici na nemjerljivom doprinosu osnaživanja društvene zajednice, ali i Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Najmanje što možemo učiniti u znak zahvalnosti jeste prisjetiti se lika i djela Ante Babića kratkom biografijom.
Anto Babić rođen je 03.01.1899. godine u Graboviku, kod Doca, općina Travnik. Školovao se u Docu, Travniku, Sarajevu i Zagrebu. Diplomirao je historiju i geografiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1923. godine, nakon čega radi kao učitelj na Kraljevskoj realnoj gimnaziji u Sušaku, a od 1928. godine kao profesor na Prvoj realnoj gimnaziji u Sarajevu.
Između dva svjetska rata, Anto Babić djeluje u krugu istaknutih intelektualaca okupljenih oko progresivnih političkih tendencija u duhu demokratske političke filozofije. U toku Drugog svjetskog rata aktivno se uključuje u narodno-oslobodilačku antifašističku borbu. Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a imenovan je za ratnog rukovodioca sektora prosvjete, na Drugom zasjedanju imenovan je načelnikom Odjeljenja za prosvjetu, a na posljednjem Trećem zasjedanju 1945. godine, kada je ZAVNOBiH pretvoren u Privremenu narodnu skupštinu, izabran je za prvog ministra prosvjete. 1946. godine biva izabran za potpredsjednika Narodne skupštine BiH, iste godine počinje njegova visokoškolska karijera postavši redovni profesor na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu, a 1947. godine preuzima i dužnost rektora ove ustanove. Pored toga, 1947. godine postaje predsjednik novoosnovanog Komiteta za fakultete, visoke škole i naučne ustanove čiji će rad rezultirati formiranju Univerziteta u Sarajevu 1949. godine, a godinu dana kasnije i osnivanju Filozofskog fakulteta na kojem će biti redovni profesor i prvi dekan. Obnašao je i niz drugih važnih društvenih i naučno-obrazovnih funkcija i bio neposredni kreator mnogih važnih odluka, programa, ustanova itd., od čega valja naglasiti učešće u osnivanju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1966. godine, čiji je član od osnivanja. Dobitnik je velikog broja značajnih nagrada i odlikovanja od kojih treba posebno istaknuti najvišu republičku nagradu, nagradu ZAVNOBiH-a kojom je nagrađen 1973. godine.
Anti Babiću pripadaju pionirske zasluge u oblasti historijske nauke o srednjovjekovnoj Bosni, njenom državnom i društvenom uređenju, kao i u oblasti istraživanja bogumilske hereze i bosanske crkve. Međutim, njegov naučno-istraživački interes nije se ograničio samo na medievistiku, već se afirmirao i kao poznavalac savremene historije. Ono što posebno treba istaknuti jeste da je najviše intelektualne energije uložio u razvoj historijske nauke u BiH u cjelini, prokrčivši put njenom daljem ravoju.
Važan doprinos društvenoj zajednici Anto Babić nije ostvario samo historiografskim istraživačkim rezultatima, već, također, naročito kroz političko djelovanje, posvećenim i profesionalnim angažmanom i doprinosom u razvoju prosvjete.
Objavio je četiri knjige: „Istorija naroda Jugoslavije“, „Bosanski heretici“, „Iz istorije srednjovjekovne Bosne“ i „Diplomatska služba u srednjovjekovnoj Bosni“; objavio je 97 znanstvenih, stručnih i publicističkih članaka (prikaza, ostvra, diskusija, rasprava, eseja itd.); o liku i djelu Ante Babića objavljeno je preko stotinu publikacija različite vrste, a interes za njegov lik i djelo ni danas, nakon skoro 50 godina od smrti, nije utihnuo.
Preminuo je u Sarajevu 12.01.1974. godine u 75. godini života.
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine dostojanstveno je obilježila 77 godina rada u časnoj misiji kulture, nauke i obrazovanja. Tim povodom posebno ističemo i odajemo počast liku i djelu akademika prof. dr. Ante Babića koji je, kao tadašnji ministar prosvjete u Narodnoj skupštini BiH, 31.10.1945. godine odobrio i potpisao Uredbu o osnivanju (tada) Narodne biblioteke Federalne Bosne i Hercegovine.
Lik i djelo Ante Babića, kao i navedeni gest njegove uvažene porodice, zasigurno jeste snažan podstrek koji nam daje snagu u našoj borbi za rješavanje pravnog i finansijskog statusa Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine kao institucije od značaja za državu Bosnu i Hercegovinu.
