Studenti Arhitektonskog fakulteta razvili projekat „Adaptabilni životni prostori, epizoda 1: COVID-19“
Projekat „Adaptabilni životni prostori, epizoda 1: COVID-19“ razvili su studenti prve i druge godine Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u formatu neobavezne vježbe na predmetima Projektovanje 1, Teorija i metodologija projektovanja i Osnovi projektovanja 2, isključivo putem online nastave.
„Adaptabilni životni prostori, epizoda 1: COVID-19“
www.adaptibilni.info
Studenti su imali zadatak da mapiraju trenutno stanje i istraže mogućnosti vlastitih stambenih prostora u kontekstu prilagođavanja globalnoj pandemiji COVID-19, koja, kao i drugi globalni događaji, izravno utječe na promjenu načina života, pa tako i na način projektovanja stambenih i radnih prostora.
Kroz potpuno stvarne scenarije, s jedne strane, ali i potpuno imaginarne
scenarije, s druge, studenti propituju teme fleksibilnosti i transformabilnosti. Savremenim alatima i metodama za grafičku komunikaciju projekata studenti dodaju i humor koji ne samo da čini proces projektovanja interesantnijim nego i dokazuje Einsteinovu tvrdnju da je „mašta ispred znanja”!
Od minimalnih stanova u zgradama kolektivnog stanovanja, do prostranih etaža individualnih kuća, od sobe veličine 9,78 m2 sa „bezbroj mogućnosti”, do stana od 150 m2 u kojem je jasno povučena „Corona-line”. Od Lukavca i Srebrenika do Konjica i Travnika, od Dolac-Malte do Koševskog Brda, možemo vidjeti niz tlocrta stambenih prostora koji se ne razlikuju mnogo od uobičajenih dispozicija u Bosni i Hercegovine, te kao takvi primjeri mogu poslužiti i mnogima koji nisu profesionalno vezani za arhitekturu, ali žele ugodnije i sigurnije životne prostore.
Da arhitektonsko projektovanje ne podrazumijeva samo crtanje, dokazuje i tekst koji studenti formuliraju u toku procesa rada: „Kako smjestiti beskonačnost vanjskog svijeta u 60-ak kvadrata našeg stana? Ponekad je dovoljno samo pomjeriti kućni fikus na drugo mjesto, a za one hrabre – možda u našim projektima pronađete inspiraciju za ‘brisanje’ granica vašeg unutrašnjeg i beskonačnog vanjskog prostora!”
Zoran Doršner, autor „Prijedloga adaptacije stana u Sarajevu pod opsadom“ (1994) prisjetio se sličnog djelovanja sarajevskih arhitekata prije više od 25 godina:
„Podsjećam da je 35 članova Društva arhitekata Sarajevo u junu 1994. tokom opsade grada, u znak protesta protiv urbicida, pripremilo i objelodanilo protestnu prezentaciju radova koja je prezentirana početkom 1995. u Strasbourgu i New Yorku o devastiranih 35.000 stanova i brojnih građevina. Arhitekti su time, između ostalog, dali prijedlog za novo poglavlje univerzalnoj arhitektonskoj enciklopediji Arhitektonsko projektovanje (E. Neufert) koje bi upravo obuhvatalo i ovaj studentski sadržaj 'Adaptabilnih životnih prostora' (za preživljavanje). Upravo ovakvi projekti ponovo pokazuju promišljenost i studioznost naših studenata u okvirima konvencionalnih stambenih prostora u Bosni i Hercegovini, ali i u kontekstu promijenjenih uslova za život koje je donijela globalna pandemija COVID-19.”
Povodom online izložbe radova koja je objavljena na www.adaptibilni.info, dekan Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Erdin Salihović je napisao:
Projekat „Adaptabilni životni prostori, epizoda 1: COVID-19“
Nekada krizni periodi, strah i neizvjesnost mogu „izbaciti na površinu“ iznimno kvalitetne ideje. Upravo je dobro sročeni neformalni zadatak transformiranja sopstvenog prebivališta u višenamjensku karantinsku zonu potaknuo studente Arhitektonskog fakulteta na kreativno promišljanje. Ove radove treba iščitavati kao individualne scenarije, u kojem vas svaki autor vodi originalnom arhitektonskom stazom kroz koju se provlači zajedničko pitanje: „Na koji način u limitiranom unutarnjem prostoru možemo nadomjestiti sve one aktivnosti koje su se do prije nekoliko mjeseci odvijale izvan zidova stana?“
Kroz osobno proživljene frustracije u „okovanoj stambenoj kutiji“ studenti nude različite poglede na izmjenljivost prostora: od mjesta dodira, susreta i komunikacije sa najbližima, preko rada, odmora i rekreacije, do fizičke i duhovne izolacije, „bijega od ukućana“. Inovativnost se već otkriva u duhovitim naslovima, iz kojih su izronili i autorski koncepti, kao što su: „Linije razdvajanja“, „Izolacija 2 u 1: Od roditelja i od pandemije“, „Corona-line“, „Život iza zavjese“ ili „Od socijalističkog sna do sna o socijalizaciji“.
Idejna rješenja studenata nagovještavaju proces kojem već svjedočimo – svijet se danas neumitno mijenja, otkrivajući obrise stanovanja budućnosti.
I mi smo „preko noći“ digitalizirali živote, zamijenili učionice elektronskom komunikacijom, i istovremeno postali svjesni da se kvalitetni iskorak u edukaciji arhitekte može dosegnuti i online nastavom.
