Održano četvrto izdanje serije panel diskusija "Trudbenice u kulturi" | “Da li je muzika muški posao?”
Četvrto izdanje serije panel diskusija pod nazivom Trudbenice u kulturi razmotralo je pitanje: “Da li je muzika muški posao?” Održan u Galeriji Manifesto 14. maja 2024. godine, događaj je imao za cilj istražiti u kojoj mjeri patrijarhalne norme oblikuju savremenu muzičku scenu u Bosni i Hercegovini.
Panelistice, koje su činili tri izuzetne žene iz muzičke oblasti, podijelile su svoja lična iskustva i uvide o prevladavanju rodno utemeljenih prepreka kako bi se u potpunosti posvetile muzičkom stvaralaštvu. Belma Alić i Belma Šarančić, obje profesorice na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu (UNSA), zajedno sa Tijanom Vignjević, dirigenticom i profesoricom orkestra u Srednjoj muzičkoj školi Sarajevo, učestvovale su u misaono-provokativnoj diskusiji koju je moderirala Ajla Demiragić.
Tijana Vignjević osvijetlila je historijski kontekst klasične muzike, primjećujući njen pretežno muški karakter kroz historiju. Istakla je postepeno pojavljivanje žena kao solistkinja, članica orkestara i kompozitorica u drugoj polovini dvadesetog vijeka. Međutim, istakla je postojanje rodno uvjetovanih predrasuda, poput historijske prakse dodjeljivanja ženskih uloga muškim izvođačima u operi zbog društvenih ograničenja za pojavljivanje žena na sceni. Dodatno je ilustrovala globalni pejzaž, navodeći primjere iz poznatih orkestara poput Bečke filharmonije i Berlinske filharmonije, koje su historijski isključivale žene iz svojih redova do nedavnih decenija. Iako je postignut napredak, rodne nejednakosti i dalje opstaju, sa ženama koje čine manjinu u orkestralnim pozicijama širom svijeta.
Belma Šarančić je istražila savremene izazove sa kojima se suočavaju žene umjetnice u dvadeset i prvom vijeku. Predstavila je savremenu ženu na raskršću, razapetu između prioriteta ličnog ispunjenja i prilagođavanja društvenim očekivanjima o nesebičnosti unutar porodičnih i zajedničkih uloga. Postavila je pitanje može li žena umjetnica zaista slijediti svoj umjetnički poziv usred zahtjeva svakodnevnog života, razmišljajući o izvodljivosti balansiranja umjetničke strasti sa ličnim odgovornostima.
Belma Alić je istakla da muzika, suštinski, nije domen isključivo za muškarce; već je to univerzalni jezik sličan bilo kojoj drugoj umjetnosti. Naglasila je značajne doprinose brojnih uspješnih umjetnica kroz istoriju, ističući njihove ključne uloge u unapređenju svojih oblasti. Međutim, priznala je sveprisutne izazove i oblike diskriminacije sa kojima su se suočavale umjetnice u oblasti muzike kroz istoriju. Alić je primijetila da iako je napredak postignut, rodne nejednakosti i predrasude i dalje opstaju u određenim područjima i mnogim muzičkim žanrovima. U lokalnom kontekstu, Alić je istakla nastavak profesionalnih prepreka sa kojima se suočavaju žene umjetnice zbog tradicionalnih rodno uvjetovanih uloga i kulturnih normi.
Diskusija je naglasila nijansirane dinamike oblikovanja ženskog učešća u muzici, kako kroz historiju tako i u savremenom dobu. Iako su postignuti koraci prema rodnoj ravnopravnosti, sistemski prepreke i društvena očekivanja i dalje ometaju potpuno učešće i priznanje žena u muzičkom pejzažu. Kako je dijalog zaključen, postalo je očigledno da je podržavanje veće inkluzivnosti i podrške ženama u muzici stvarni imperativ za jednakost i kulturno obogaćivanje.
