Koncert sjećanja na profesora Osmana-Faruka Sijarića
U okviru petnaestog izdanja festivala Majske muzičke svečanosti Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu priređuje koncert sjećanja na istaknutog violinistu i bivšeg dekana i profesora Muzičke akademije Osmana-Faruka Sijarića. Koncert će biti upriličen u utorak, 17. maja 2022. godine u 19 sati u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman”, za koju je vezan značajan dio Sijarićeve umjetničke i pedagoške djelatnosti na Muzičkoj akademiji. Tim povodom će nastupiti Gudački orkestar MAS, a kao solistica će se predstaviti unuka prof. Sijarića, mlada violinistica Farah Sijarić, učenica Osnovne muzičke i baletske škole “Novo Sarajevo” u klasi prof. Amile Jankoski.
Program će biti otvoren interpretacijom djela “True Believer” za gudački orkestar bosanskohercegovačkog kompozitora Ališera Sijarića koje je praizvedeno na svečanom koncertu povodom 45 godina umjetničkog rada njegovog oca, prof. Faruka Sijarića.
Farah Sijarić će uz pratnju Gudačkog orkestra MAS izvesti Vokalizu za violinu i gudački orkestar u e molu, op. 34, br. 14 Sergeja Rahmanjinova (ork. Julio Marić), a na repertoaru će se naći i Serenada za gudački orkestar u C duru, op. 48 Pjotra Iljiča Čajkovskog.
Ovo je prvi od dva memorijalna koncerta u programu petnaestih Majskih muzičkih svečanosti kojim će Muzička akademija UNSA odati počast i zahvalnost nedavno preminulim profesorima - Faruku Sijariću i Nihadu Kreči - čiji je doprinos bio od velikog značaja za ovu najstariju i najznačajniju muzičku visokoškolsku ustanovu u Bosni i Hercegovini.
Prof. Osman-Faruk Sijarić rođen je 17.05.1942. godine u Mostaru, od oca Ćamila, renomiranog pisca i majke Sabine. Nižu i srednju muzičku školu, a zatim i Muzičku akademiju, u klasi K. Hauzera, završio je u Sarajevu. Postdiplomski studij violine pohađao je na Muzičkoj akademiji u Ljubljani, a nastavio ga na Državnom konzervatoriju “P. I. Čajkovski” u Moskvi na katedri D. Oistrakha. Nakon dvije godine specijalizacije kod G. Barinove, u Moskvi 1972. završava i magistarski studij u klasi P. A. Bondarenka.
Po povratku iz Rusije, Faruk Sijarić najprije radi u Srednjoj muzičkoj školi, a od 1974. godine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje do odlaska u mirovinu 2012. godine djeluje u svim zvanjima, od asistenta do redovnog profesora. Funkciju dekana Muzičke akademije obnašao je 1987. do 2003. godine. Bio je prorektor Univerziteta u Sarajevu od 1994 do 1997. godine.
Kroz svoju pedagošku djelatnost odgojio je generacije koncertno aktivnih violinista, a i sam je kao plodan reproduktivni umjetnik koncertirao u svim republikama bivše Jugoslavije te nastupao u Austriji, Zapadnoj i Istočnoj Njemačkoj, Čehoslovačkoj, Turskoj, Bugarskoj, Švedskoj, Holandiji, SSSR-u i SAD-u. Snimio je gramofonsku ploču s djelima Magdića, Cipre, Slavenskog i Komadine što predstavlja jedno od rijetkih diskografskih izdanja umjetničke muzike na području BiH. Njegovu koncertnu aktivnost redovno su pratile veoma afirmativne kritike u najznačajnijim medijima bivše Jugoslavije.
Pored pedagoške i umjetničke djelatnosti, Osman-Faruk Sijarić bio je izuzetno aktivan u društvenom i kulturnom životu Sarajeva i Bosne i Hercegovine te u različitim strukovnim kulturnim organizacijama i institucijama. Za svoj društveni rad Sijarić dobio je niz značajnih priznanja među kojima su i plaketa Grada Sarajeva i Orden rada sa srebrenim zracima.
Djelovanje Faruka Sijarića u ulozi dekana Muzičke akademije u opsjednutom Sarajevu imala je presudnu ulogu za opstanak institucije u najtežim danima njenog postojanja. Svojim predanim i požrtvovanim radom uspio je obezbijediti da Muzička akademija ne prekine svoj rad i da njeni nastavnici i studenti imaju uslove za kontinuirano djelovanje. Zahvaljujući njegovom internacionalnom angažmanu, Akademija je dobila neophodne instrumente i bibliotečku građu, a uspio je obezbijediti oko dvadeset stipendija za nadarene mlade umjetnike na vrhunskim evropskim umjetničkim akademijama, od kojih su mnogi danas nastavnici na Muzičkoj akademiji UNSA. Svojim umjetničkim i dekanskim angažmanom, kao inicijator ponovnog pokretanja rada Sarajevske filharmonije te organizator i nosilac niza međunarodno značajnih projekata, dao je krucijalni doprinos obnovi i prosperitetu Muzičke akademije i cjelokupnog muzičkog života u BiH u poslijeratnom periodu. Preminuo je u Sarajevu 19.01.2021. godine.
“Bio je jedan od rijetkih ljudi koji su se mogli ponositi višestrukim odlikama čovjeka humaniste, cijenjenog profesora, čuvara muzičke akademije u ratnom periodu, poliglote, političara demokratskih ubjeđenja, zaštitnika dobrih i osjetljivih ljudi.” (dr. Ivan Čavlović, prof. emeritus: “Zaštitnik dobrih i osjetljivih ljudi”, Oslobođenje, KUN, 4.2.2021, Sarajevo).
