Regionalne implikacije Daytona: od mirovnog sporazuma do geopolitičkog naslijeđa

Regionalne implikacije Daytona: od mirovnog sporazuma do geopolitičkog naslijeđa

DIJALOG BEOGRADA I SARAJEVA, ZAMIJENJEN DIJALOGOM BEOGRADA SA BANJALUKOM, ZAGREBOM, ANKAROM, BRISELOM I VAŠINGTONOM

(Sarajevo, 22.11.2025) U nastavku konferencije Univerziteta u Sarajevu „30 godina poslije Daytona: Mitovi, realnosti i nove vizije budućnosti Bosne i Hercegovine“, plenarni panel „Regionalne implikacije Daytona: od mirovnog sporazuma do geopolitičkog nasljeđa“ ponudio je promišljanja regionalnih političara i bivših diplomata i ministara vanjskih poslova zemalja regije o implikacijama Dejtonskog mirovnog sporazuma na odnose u regionu.

Goran Svilanović, bivši ministar vanjskih poslova SR Jugoslavije/Srbije i Crne Gore je podsjetio da je, ratifikacijom Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parlamentu, kao i potpisivanjem sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama sa RS, Srbija još ranih 2000-ih najavila veoma visoku važnost svih rješenja iz sporazuma, ne samo za bilateralne odnose sa BiH, već i za svoju ukupnu regionalnu politiku i spoljnopolitičku poziciju. Odnos prema BiH i njenim entitetima, prema njegovim riječima, tako je postao jedan od najdugovječnijih orijentira spoljne i unutrašnje politike u Srbiji, u prethodnih 25 godina. Nijedna vlada u Beogradu nije dovodila u pitanje njegovu važnost i nema previše razlika među njima u odnosu prema BiH. Na takvu poziciju Srbije dodatno je uticalo pitanje rješavanja statusa Kosova, i Beograd je svih ovih godina postavljao paralelu između dva procesa. „Odnos prema Dejtonskom sporazumu i prema BiH, postao je značajan činilac i u odnosima Srbije sa Hrvatskom i Turskom. Sve vreme nedostaje dijalog Beograda i Sarajeva; zamenjen je dijalogom Beograda s Banjalukom, Zagrebom, Ankarom, Briselom i Vašingtonom",konstatovao je Svilanović.

Miodrag Vlahović, bivši ministar vanjskih poslova Crne Gore, naglasio je da apsolutizacija etničkog principa predstavlja branu za uspjeh i progres BiH, jer takav princip narušava demokratski sistem i država je osuđena da se bori sama sa sobom da bi funkcionisala. „Dayton je passé, ali živimo u vremenu u kojem se i na zapadnim adresama ideja da bi BiH trebala napustiti etnokratiju i insistirati na sekularnosti tretira s podozrenjem, dok se drugi bore za partikularne interese i tretiraju se kao politički realisti“, istakao je Vlahović.

Veton Surroi, novinar i aktivista, govorio je o temi „Dayton i Kosovo: kraj rata bez početka mira“. „Trideset godina nakon Daytona, regionalna bezbednost na Zapadnom Balkanu i dalje zavisi od mirovnog modela koji je zaustavio rat, ali nije stvorio uslove za održivi mir. Iz ugla Kosova, Dayton je definisao poredak u kojem je mir postao funkcija etničkog balansa, a ne političke jednakosti. Takav okvir zamrznuo je sukobe i otvorio prostor za nove oblike nestabilnosti, uključujući i nerešene odnose između Srbije i Kosova“, istakao je Surroi. Dalje u svom izlaganju je razmatrao kako Daytonski model — zasnovan na teritorijalnoj etnifikaciji i spoljnopolitičkom tutorstvu — i dalje oblikuje bezbjednosnu arhitekturu regiona. Posebna pažnja posvećena je pitanju: da li je moguće izgraditi novu viziju regionalne bezbjednosti, u kojoj bi Kosovo, Bosna i Hercegovina i Srbija bile subjekti, a ne objekti međunarodnog poretka.

Fotografije: Vanja Čerimagić