Šumarski fakultet UNSA | Priče sa terena: Sakralna hortikultura
U okviru realizacije nastave na izbornom predmetu Sakralna hortikultura na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a u okviru teme „Posjeta sakralnim objektima u Sarajevu“, posjetili smo dvorište Ali-pašine džamije. Graditeljska cjelina – Ali-pašina džamija sa haremom u Sarajevu je odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, objavljenom u “Službenom glasniku BiH”, broj 2/06 proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Kroz obilazak dvorišta džamije studentice su imale zadatak da odgovore na nekoliko pitanja: da li je hortikulturno uređenje planirano pri samoj izgradnji objekta?, da li je naknadno hortikulturno uređenje rađeno planski ili po željama osobe koja se brinula/brine o objektu?, koliko vrsta drveća, grmlja i cvijeća ima u dvorištu objekta i koje su to vrste? i konačno koja je njihova preporuka za hortikulturno uređenje objekta?
Nakon toga, dr. sc. Mirzeta Memišević Hodžić i studentice posjetile su Veliki Park i Mali Park (Park Mirze Delibašića i Davorina Popovića) u Sarajevu, kako bi se upoznale sa temom pretvaranja sakralnih objekata, grobalja/mezarja, u urbano zelenilo.
Veliki i Mali park su formirani na nekadašnjim muslimanskim grobljima (mezarjima), kada je Austro-Ugarska vlast iz higijensko – sanitarnih razloga zabranila sahranjivanje u centru grada, a 1886. godine ovdje su zasađene sadnice i površina pretvorena u park.
Prema dostupnim izvorima, nastanak prvih javnih parkovnih površina u Sarajevu datira od ugovora iz 1885. godine. To je prvi ugovor o zaštiti zelenih površina grada Sarajeva koji je Zemaljska vlada BiH sklopila s Vakufskim vijećem. U ugovoru se spominju: groblje “Čekrekčinica” – današnji Veliki park, “Čemalbeg” – današnji Mali park i groblje “Šehitluci” koje danas predstavlja parkovnu površinu iza zgrade Predsjedništva BiH. Tokom posljednjeg rata u dijelu Velikog parka prema Trampinoj ulici sahranjeno je devet policajaca koji su poginuli u vojno – policijskoj akciji Trebević ‘93, a u podnožju parka podignut je i spomenik djeci Sarajeva ubijenoj 1992.-1995. godine.Studentice su imale zadatak da evidentiraju postojeći mobilijar, vrste drveća i grmlja, te daju svoja zapažanja i prijedloge uređenja parkova koji bi doprinio boljem ugođaju boravka u njima. Posebno je istaknut značaj ovih zelenih oaza u centru Sarajeva, potreba očuvanja starih stabala, i neobičnom skladu koji vlada između šetača kroz park i onih koji u njemu spavaju vječnim snom.
