Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu održana teološka tribina „Sloboda govora danas“

U ponedjeljak 4. 3. 2019. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu održana je teološka tribina o temi „Sloboda govora danas“. Gosti predavači su bili prof. dr. Nerzuk Ćurak s Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i vlč. mr. Josip Vajdner, glavni urednik Katoličkog tjednika. Tribina je održana u sklopu godišnjeg programa „Vjera u suvremenom društvu“, a moderator i voditelj programa je bio vlč. dr. Mario Bernadić.
U svome uvodu vlč. Bernadić je predstavio slobodu govora kao jedan od stupova demokratskog društva, koji je ipak barem do sada ostajao ponešto i nedorečen. Danski filozof Søren Kierkegaard slobodu govora je vidio kao kompenzaciju za slobodu misli koju ljudi odbijaju koristiti, što će reći da iza slobodnog govora počesto stoji površna, neodgovorna i ishitrena misao. U sličnom kontekstu američki spisatelj Harlan Ellison primijeti: „Nemate pravo na svoje mišljenje. Imate pravo na svoje informirano mišljenje, jer niko nema pravo živjeti u neznanju.“
U kontekstu razmatranja jedne takve površne slobode govora vlč. Bernadić se osobito osvrnuo na problem novinarskog senzacionalizma, ustvrdivši da u korijenu naznačene riječi stoji latinski sensus (osjećaj). To bi značilo da novinarski senzacionalizam uz pomoć pretjerivanja, prenaglašavanja i informativne manipulacije prvenstveno nastoji utjecati na čovjekova osjećanja, a ne razum. Ovdje se cilja na čovjekova smiona nadanja, ali isto tako i na njegove najdublje strahove.
Prof. Ćurak je svoje izlaganje naslovio kao „Sloboda govora i porast govora mržnje u umreženom društvu“. On je mišljenja kako se svijet u kojem živimo promijenio i znatno više nego što mislimo i uopće opažamo. Današnje vrijeme bi se moglo nazvati „medijskim vremenom“, unutar kojeg čovjek egzistira kao „zatočenik medijskog prostora“. To bi značilo da čovjek nije više samo korisnik medijskih informacija nego je i on sam u međuvremenu postao medij. On rado prepričava informacije koje čuje, te spremno dijeli i prosljeđuje različite vijesti na društvenim mrežama; čovjek kao da je postao produženom rukom medija, slično kao što su pametni telefon i tablet postali produženom rukom samog čovjeka. Prema prof. Ćurku, ovdje je naprosto riječ o ontološkoj promjeni čovjekove stvarnosti. Od homo sapiensa on se prometnuo u „homo connectusa“. Pritom ga u ovom nastojanju ohrabruju i sami mediji. Oni danas masovno potiču svoje čitatelje i korisnike da i sami postaju hobi novinari; da im šalju fotografije i priče ukoliko što usput snime i zabilježe zanimljivo. No, upravo iduću u ovom pravcu, nailazimo na veliki problem današnjice. Reklo bi se da danas više ne postoje „povlaštene naracije“. Ljudi počinju jednako vrednovati ono što pročitaju na Twitteru, vide na nekom neukusnom reality TV-programu ili što doznaju već iz neke ozbiljne znanstvene publikacije. Drugi problem umreženog društva bi bili sami njegovi plodovi. Paradoksalno ili ne, društvo slobodnih i protočnih informacija na kraju je iznjedrilo ekstremne ideologije i pokrete za koje se vjerovalo da su odavno nadvladane. U tom smislu, Evropu sve više zahvata novi val ekstremnih desničarskih i ljevičarskih populističkih pokreta. Nekako se dogodilo da se na temeljima slobode govora izrode akteri koji uopće ne vjeruju u istu. Ipak, prof. Ćurak na kraju zaključuje da, premda koncept slobode govora neosporno trpi od mnogih mana, nepobitno je da su na njoj utemeljena najuspješnija svjetska društva.
Vlč. Vajdner je oslovio svoje izlaganja kao „Masovni mediji – dar ili prokletstvo za čovječanstvo“. Unutar svoga izlaganja on je nastojao ukazati na dubinsku dimenziju slobode govora, kao i na sve ono što sloboda govora nije, premda se javno tako predstavlja. Pritom se osobito osvrnuo na zabrinjavajući fenomen tzv. „slobodnih tema“. U tome smislu, u zapadnom medijskom prostoru današnjice postoje teme unutar kojih se sve smije: i vrijeđati, i blatiti, i klevetati, i izrugivati itd. S druge strane, neke druge teme se pokazuju ograđenima i zaštićenim visokim i čvrstim zidom političke korektnosti i glede njih se mora dobro paziti kako se i što već piše. Pritom je teško ne primijetiti da upravo Katolička crkva danas predstavlja jednu od onih najizričitijih „slobodnih tema“ zapadnog medijskog prostora o kojoj se smije pisati i iznositi kako već ko i što hoće. Ipak, vlč. Vajdner smatra kako u današnjem medijskom prostoru niko nije bez šansi. Recimo, čak i u našoj zemlji postoji solidna zakonska regulativa o slobodi govora, unutar koje postoji jasno razlikovanje slobode govora i govora mržnje, te gdje postoji jasno izražen zahtjev za novinarsku i uredničku profesionalnu odgovornost. Spomenuta regulativa između ostalog zahtijeva od medija da objavljuju reakcije pojedinaca i institucija koje su ti mediji prethodno u nečem bili javno prozvali. Vlč. Vajdner na kraju primjećuje kako mnogi kao da ne žele ili ne znaju koristiti ove zakonske mogućnosti glede iznošenja vlastitog stava i mišljenja, te smatra kako bi na našim prostorima itekako trebalo raditi na podizanju medijske kulture i svijesti i to osobito kod mladih generacija.
Nakon obaju izlaganja uslijedila je i zanimljiva diskusija, a zatim i zajedničko druženje.
Iduća teološka tribina bit će održana u ponedjeljak 1. 4. a tema će biti „Uloga i mjesto mita u religiji, kulturi i politici”. Inače, program teoloških tribina na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu održava se uz partnerstvo Konrad Adenauer Stiftunga iz Njemačke.