ANUBiH | Filozofski simpozij u povodu 300. obljetnice rođenja Immanuela Kanta (1724–2024)
AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
ODJELJENJE HUMANISTIČKIH NAUKA
Centar za filozofska istraživanja
Centar za filozofska istraživanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegove organizira filozofski simpozij u povodu 300. obljetnice rođenja Immanuela Kanta (1724–2024).
Simpozij će se održati 22. i 23. 4. 2024. u amfiteatru Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Bistrik 7).
IMMANUEL KANT 1724–2024:
ZURÜCK ZUR SELBSTVERSCHULDETEN UNMÜNDIGKEIT!
NATRAG K SAMOSKRIVLJENOJ NEZRELOSTI!
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine s posebnim zadovoljstvom i s osjećajem društvene odgovornosti obilježava tristotu godišnjicu rođenja Immanuela Kanta organizacijom međunarodnog znanstvenog skupa na kojem će se iz više istraživačkih perspektiva propitati aktualnost, ali i emancipatorski kapacitet filozofije jednog od najvećih mislilaca modernoga doba.
Iskušenja kroz koja prolazi Bosna i Hercegovina, Europa i svijet u cjelini danas – ciklične krize globalne kapitalističke privrede, pandemija, ratni sukobi i prijetnje nuklearnim ratom, nacionalizmi i populizmi, ogromni nesrazmjer u bogatstvu, samoubilačka devastacija prirodne okoline i brojna druga – postavljaju iznimno težak zadatak pred savremeno mišljenje koje je uvelike oblikovano filozofijom i idejama Immanuela Kanta. Barbarstvu i nepodobštinama svijeta u kojem je živio Kant je suprotstavio nepokolebljivu vjeru u snagu uma koja je podarila čvrste okvire i za slobodnog pojedinca i za slobodnu zajednicu ljudi, ako bi se odlučili da naprave taj osudni korak, naime, da bez straha izađu iz samoskrivljene nezrelosti služeći se svjetlima vlastitog uma, ako bi, drugim riječima, zdušno prigrlili projekt prosvjetiteljstva.
U osnovi Kantove filozofije nalaze se njegova četiri temeljna pitanja: 1. Što mogu znati?; 2. Što trebam činiti?; 3. Čemu se smijem nadati?. 4. Što je čovjek?
Svrha je ovog znanstvenog skupa da se iznova postave navedena pitanja, i to s istom ozbiljnošću i odgovornošću, jer nam se čini, što 'filozofski skandal' čini još dubljim, da slobodna misao, kritika, nikako ne nalazi odgovora, ili barem alternativnih hipoteza pred barbarstvom i izopačenjima koje nosi današnjica.
Na prvo navedeno pitanje Kant je odgovorio u svojoj knjizi Kritika čistoga uma, koju je Arthur Schopenhauer nazvao 'najvažnijom knjigom ikada napisanom u Europi'. Ova knjiga nam pokazuje granice čistoga teoretskog uma: njegove uobraženosti i njegova neopravdana prisvajanja.
Prema Kritici praktičnoga uma, čovjekovo se dostojanstvo sastoji u slobodi, jer je sloboda zaglavni kament Kantove ukupne filozofije mišljenja. Sloboda i um dva su temeljna pojma Kantove filozofije, koje on shvaća na svoj način, tako što ih legitimira i istodobno limitira (Otfried Höffe).
Po Kantu, oni koji su moralni dostojni su buduće sreće i imaju razloge za univerzalnu nadu. Principi Kantove filozofije (razlika između tri tipa uma i njihovo jedinstvo, sloboda i kategorički imperativ, razlika između slobode i obveze i njihovo jedinstvo) vode čovječanstvo prema svjetskom miru. Kantova filozofija - koja priznaje razlike između teoretskog, praktičnog i estetskog uma te priznaje njihovu težnju za jedinstvom, koja priznaje razliku između vjere i znanja – vodi čovječanstvo prema mirnom i sretnom životu.
Kao slobodno biće čovjek je neovisan o svojoj naravi. Čovještvo (humanitas), koje je u čovjekovoj osobi kao i u osobi drugoga, treba tretirati kao svrhu, a to uključuje dužnost prema samome sebi, što znači da čovjek ne smije sam sebe činiti pukim sredstvom, kao ni drugoga. Time je rečeno da je ljudsko dostojanstvo univerzalno i nepovredivo. Kant zastupa princip Si vis pacem, para iustitiam (Ako hoćeš mir, čini pravdu). Življenjem po zahtjevu praktičnoga uma i njegove pravednosti postiže se svrha: vječni mir. Vodeći cilj za Kanta jest savez narodā ili svjetska republika. Ako bi se čovjek i ljudi odrekli prosvjećivanja, povrijedili bi i pogazili sveta prava čovječanstva (i čovječnosti).
U tu svrhu skup će biti podijeljen u nekoliko panela, odnoso, okvirnih istraživačkih tematskih blokova koji će upravo polaziti od izokretanja i izopačenja koja proizlaze iz povratka u samoskrivljenu nezrelost: 1. Kriza kritike; postkritička situacija; 2. Moral i kriza samoodređenja (slom individue i zajednice); 3. Estetika pred opasnosti gubitka svrhovitosti formi opažanja; 4. 'Religija u granicama čistog uma', ili um u granicama idolatrije i teurgije; 5. Vječni 'nemir' – krah univerzalizma i republikanizma.
Organizacijski odbor
Mile Babić, Bernard Harbaš, Pavle Mijović,
Asim Mujkić, Rusmir Šadić, Miodrag Živanović
