Okrugli sto “Dr. Šaćir Sikirić (1893-1966) – život i djelo” održan na Fakultetu islamskih nauka UNSA
U okviru programa Tezkiretname Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Fakultet islamskih nauka obilježio je 130 godina od rođenja profesora Šaćira Sikirića.
Tim povodom danas je upriličen okrugli sto “Dr. Šaćir Sikirić (1893-1966) – život i djelo” u okviru kojeg su govorili prof. dr. Ismet Bušatlić, prof. dr. Munir Mujić, prof. dr. Munir Drkić, prof. dr. Zehra Alispahić i mr. Meho Manjgo.
– Ne treba zaboraviti da je riječ o čovjeku koji je bio cijenjen u društvu, među predstavnicima kulturne, političke, društvene i vjerske inteligencije. Njegov život i djelo su za nas inspirativni i interesantni.
Nadamo se da će buduće generacije znati cijeniti njegovo djelo i istraživati ga. Zaista se ima još šta istražiti iz njegovog života – rekao je dr. Bušatlić.
Profesor Sikirić se ubraja u važne ličnosti čija se godišnjica smrti obilježava na nivou ustanova Islamske zajednice. Pored knjiga koje je objavio, kako je to istaknuto tokom okruglog stola, značajan je njegov doprinos samom odgojnom procesu generacija sa kojima je radio.
Osvrt na Gramatiku arapskog jezika I i II koju je profesor Sikirić napisao u koautorstvu sa Mehmedom Handžićem i Muhamedom Pašićem ovom prilikom je predstavila prof. dr. Zehra Alispahić.
Profesorica je podsjetila na riječi Ahmeda Smajlovića iz 1984. godine, kada je istakao da sigurno ne postoji niti jedan poznavalac arapskog jezika sa ovog prostora koji nije učio ovaj jezik iz tog udžbenika.
– Predavanja su mu bila, bilježe njegovi savremenici i poznanici, savremena, lahka i razumljiva. Sa studentima je razgovarao ne samo o predmetnoj nastavi, nego i o pitanjima koja su ih zanimala i o društvenoj stvarnosti. Bio je učitelj i odgajatelj – kazala je dr. Alispahić.
O društvenom i humanitarnom radu profesora Sikirića ovom prilikom je govorio mr. Meho Manjgo, kustos Muzeja Gazi Husrev-begove biblioteke.
– Na osnovu bogatih i raritetnih fondova Biblioteke, mi smo za ovu priliku uradili prezentaciju sa podacima o profesoru Sikiriću. Vrijedno je, među svim podacima o njemu, spomenuti i društveni i humanitarni rad.
Sa stranica lista “El-Hidaje” saznajemo da je profesor Sikirić učestvovao u ramazanskim predavanjima, potom pomagao rad Muslimanskog potpornog društva “Merhamet, te je jedno vrijeme bio i predsjednik “Merhametovog” Upravnog odbora – neki su od podataka koje je predstavio mr. Manjgo.
Sikirić spada u prve bosanske orijentologe evropskog kova. Dugogodišnji je nastavnik orijentalnih jezika, autor udžbenika, rukovodilac obrazovnih ustanova, društveni radnik, pisac i prevodilac.
– Riječ je o jedom od osnivača Odsjeka za orijentalnu filologiju i utemeljitelju jednog načina na koji se izučavaju ovi jezici. On i njegova generacija su posebno zanimljivi i inspirativni po tome što su živjeli u nekoliko različitih sistema.
Radi se o brzim promjenama paradigmi u kojima se trebalo snaći. Profesor Sikirić je prošao svo to vrijeme, na način da ne možemo naći nikakvu pritužbu na njegovo djelovanje. Riječ je, dakle, o čovjeku koji je kroz historijsko trnje uspio ostati dostojanstven – kazao je dr. Munir Mujić
Bio je profesor i rektor VIŠT, Filozofskog fakulteta u Sarajevu, istraživač kulturne baštine Bosne i Hercegovine, posebno klasičnog pjesništva na perzijskom jeziku.
O Sikiriću kao perzijanisti je ovom prilikom govorio prof. dr. Munir Drkić, koji je uz isticanje njegovih specifičnosti u tom pogledu, predstavio i društveni kontekst, kao i mjesto perzijskog jezika u njemu.
– Kao neko ko se bavio izučavanjem orijentalne kulture i tradicije, Sikirić je imao tri aspekta naučnog i istraživačkog djelovanja. Jedan je usmjeren na područje kulturne historije Bosne i Hercegovine, drugi je bio arapski jezik, a treći je vezan za oblast perzijskog jezika.
Pred kraj Osmanskog perioda, izučavanje perzijskog jezika se omasovljuje i on dobija svoje mjesto u obrazovnim institucijama, što traje nekih 10 ili 15 godina. Nakon dolaska Austro-Ugarske, Bošnjaci nastoje sačuvati specifičnosti svog obrazovnog procesa, pa perzijski jezik ostaje u nekim školama.
Brzo se, međutim, razumijeva da on nije potreban u onoj mjeri u kojoj je to bilo ranije, pa se prestaje izučavati u većini škola, te ostaje zastupljen još u ruždijama, što se, isto tako, nakon nekog vremena problematizira u smislu koristi koju učenici imaju od poznavanja ovog jezika.
U tom smislu je teško odgovoriti na pitanje od koga je profesor Sikirić mogao učiti perzijski jezik. Postoji mišljenje da je učio od Ahmed-ef. Ribića koga su zvali Širazija ili od reisa Džemaludina Čauševića – istakao je dr. Drkić.
Profesor Sikirić je na ahiret preselio nakon povratka iz Teherana sa prvog kongresa iranista 22. septembra 1966. godine. Njegova dženaza svakako oslikava o kakvom se osobi radilo, jer je dženazi prisustvovao veliki broj ljudi.
