U Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine obilježeno stotinu godina književnika Milana Mučibabića

U Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine obilježeno je stotinu godina književnika Milana Mučibabića.

Na obilježavanju su govorili: prof. dr. Esad Bajtal, gđa. Zvjezdana Marković, rođena Mučibabić, kćerka književnika Milana Mučibabića, te književnik Valerijan Žujo.

Prije stotinu godina rođen je prozni pisac, pjesnik i novinar, dobitnik Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva Milan Mučibabić. Pripovjedačku vještinu i odnjegovan jezik, demonstrirao je podjednako u pričama i romanima, kao i u novinskim zapisima i reportažama. Suština njegovog odnosa prema ljudima i vremenu, i u životu i u književnosti jeste dosljednost u zalaganju za istinu.

Govornici su se prisjetili čovjeka, pisca i novinara koji nije doživio svoju stogodišnjicu, ali njegovo djelo i doprinos kulturnom životu i nezaboravu je ocijenjeno.

„Moj otac nije dugo živio, možda je mogao stvoriti i veća djela da ga smrt nije odnijela u 63. godini. Ali, zato mu je život bio zgusnut iskustvom i potrebom da kaže, saopšti svoje boje svijeta u kome je živio. O njemu su pisali drugi nazivajući ga čovjekom koji je znao Uzdići čovjeka u sebi, koji je pisao Himnu ljudskosti, bio je Učesnik i pouzdani tumač vremena, pisao je o teškim moralnim iskušenjima“, navela je u svom govoru, gđa. Marković.

Milan Mučibabić, rođen je u Nevesinju, 1922. Bio je književnik i novinar. Nakon završene Građanske škole, zaposlio se u Željezari Zenica, a odmah po izbijanju Drugog svjetskog rata je kao pripadnik SKOJa već od 1941. sudjelovao u obrani zemlje. Poslije rata je radio kao omladinski aktivist, a zatim kao novinar u redakciji “Oslobođenja”, gdje ostaje sve do privremenog umirovljenja 1969., kada se u potpunosti posvećuje književnom radu. Kao novinar je bio zanimljiv i po svojim reportažama o selu, poljoprivredi, te raznim zapisima o događajima i ljudima iz vremena NOB-a i poslijeratnog perioda.

Objavio je niz knjiga, među kojima je najzapaženija trilogija "Kamen i pepeo", za koju je dobio i veliko priznanje za najbolji roman ratne tematike. Time je praktično i zaokružen ciklus romana i literature na temu Drugog svjetskog rata.

Umro je 1985. godine u Sarajevu, gdje je i pokopan.