Tri sjajne studentice Univerziteta u Sarajevu otkrile novu vrstu šišmiša

Tri sjajne studentice Univerziteta u Sarajevu Melisa Nicević, Neira Babić i Monika Šafhauzer otkrile su novu vrstu šišmiša na zaštićenom području Bendbaše.

Melisa Nicević je studentica četvrte godine Veterinarskog fakulteta, a Neira Babić i Monika Šafhauzer su studentice Prirodno-matematičkog fakulteta, Odsjeka za biologiju, smjer biohemija i fiziologija; Neira je četvrta, a Monika treća godina.

Centar za krš i speleologiju Sarajevo i Ornitološko društvo „Naše ptice“ dodijelilo im je godišnju nagradu „Ilhan Dervović“ za najbolji rad iz oblasti istraživanja biodiverziteta i zaštite okoliša.

Melisa Nicević, Neira Babić i Monika Šafhauzer o početku njihove saradnje, značaju uključivanja studenata u naučnoistraživački rad, naučnoistraživačkom radu "Preliminarni spisak vrsta šišmiša na zaštićenom području Bendbaše", te uz poruku mladim ljudima:

Nas tri smo se upoznale preko ljetnih kampova koje organizuje Udruženje studenata biologije u Bosni i Hercegovini. Istraživanja smo započele još u 2017. godini kada je ljetni kamp održan na Rujištu, ali smo ozbiljnije počele sa radom na ovogodišnjem kampu koji je održan u Nacionalnom parku Una, te Nacionalnom parku Kozara. Ovogodišnji kamp je trajao deset dana, tokom kojih smo išle na svakodnevne terene i stjecale mnoge interesantne i nama mnogo značajne vještine. Budući da je riječ o terenima za koje je neophodan timski rad, imale smo mogućnost da se dobro upoznamo i steknemo naviku zajedno da radimo. Ovakvi kampovi su otvoreni za studente sa svih srodnih studija, tako da smo se sasvim slučajno zadesile nas tri sa dva različita fakulteta u istoj skupini za istraživanje hiropterologije. Naša saradnja ima veliki značaj, jer time pokazujemo da nema potrebe za izolacijom i izdvajanjem studenata sa pojedinih fakulteta te uspijevamo dokazati da, kada radimo zajedno, mnogo više doprinosimo i zajedno svi uspijevamo.

Kada smo se vratile sa ovogodišnjeg kampa, shvatile smo da smo stekle nedovoljno prakse te smo htjele da se još dodatno uvježbamo sa svim metodama terenskog rada, a također smo htjele da nastavimo taj stečeni, dobro razvijeni, timski rad.  Spontano smo otišle na teren, nije to bio dio nikakvog projekta, samo dio želje za većim iskustvom. 
Smatramo da ovakva „spontana uključivanja“ mnogo znače za mlade studente. Ukoliko smo zaista zainteresovani za istraživanja i za rad, moramo i trebamo se boriti za to. Vrlo je bitno da se studenti uključe u naučnoistraživački rad i da se aktiviraju, bilo kroz studentska udruženja, projekte ili samo pisanje i istraživanje u okviru naučnoistraživačkih radova. Time doprinosimo boljoj budućnosti ne samo nas nego i drugih studenata unutar naše države. Pomažemo plasiranju naše države na svjetske standarde, te uveliko pomažemo promociji i zaštiti naše predivne flore i faune. Ovakva i slična istraživanja, trud i rad mladih studenata zaista mogu mnogo pomoći cijeloj zajednici i nastojimo što više mladih uputiti te im probuditi svijest o ovome. 

Većina ljudi, kada čuju da se bavimo istraživanjem šišmiša, ostane začuđena, nekada pozitivno, a ponekad, nažalost, i zgađeno. Naša velika želja jeste da našim istraživanjima uspijemo porušiti što moguće više predrasuda o šišmišima, te podići svijest kod ljudi o njihovom značaju i potrebi za zaštitom. Ove sitne životinje su od ove godine zaštićene u BiH zahvaljujući Euro Bats konvenciji koju je naša država potpisala, međutim to neće spriječiti ljude da ih ubiju prilikom slučajnog ulijetanja kroz prozor. Razlika između nas i njih jeste ta da jato šišmiša nikada neće napasti čovjeka koji uđe u pećinu, slučajno ili namjerno, dok će čovjek zbunjenoj životinjici jednim zamahom krpe najvjerovatnije slomiti vrat, a da toga nije ni svjestan. Iz tog razloga nam je jako drago što su mnoge medijske kuće prepoznale naš rad i pozvale nas da pričamo o tome pa je samim tim i put ka našem cilju započet. 
Nakon što smo tek saznale da smo dobile nagradu, bile smo jako iznenađene i jednostavno presretne s obzirom na to da smo jako mnogo truda uložile u taj rad i drago nam je da je neko ovdje znao to cijeniti. Upravo to nam je dalo još veći motiv da nastavimo sa istraživačkim radom. Zahvaljujući ljudima koji nas okružuju, primarno Udruženju studenata biologije u BiH te Centru za krš i speleologiju, nalazimo se u jednoj jako lijepoj i motivirajućoj atmosferi za rad, te nas iz dana u dan sve više iznenađuje da ima toliko ljudi koji žele od srca pomoći i omogućiti našim idejama da se ispune. Samo postojanje ovakve nagrade je velika stvar za ovu državu, koja nije toliko slavna u zaštiti prirode, ali malim koracima kao što je ovaj bismo možda mogli stići negdje u budućnosti. Naravno, bilo bi veoma lijepo kada bi se još mladih ljudi zainteresovalo za hiropterologiju, jer istraživača na ovom polju, pogotovo u BiH, nikada nije previše i vjerovatno bismo postigli mnogo više rezultata. 

Uključivanje mladih u naučnoistraživački rad je, pored toga, i logičan korak dalje, s obzirom na to da starije generacije neće zauvijek raditi taj posao i potreban je neko da ih naslijedi. Zbog toga se nadamo da će ova vijest stići i motivisati mlade studente da nam se priključe. 

Ovim putem želimo poručiti svim mladim ljudima da ne gube nadu u svoje snove, jer ukoliko daješ sve od sebe, nekad će se naći neko ko će taj trud prepoznati i znati cijeniti. Bitno je znati šta želiš i boriti se za to, jer ako se mi sami ne borimo, neće niko umjesto nas.