Otkrivena spomen-ploča Šemsudinu Ajanoviću, uposleniku Univerziteta u Sarajevu i nosiocu priznanja „Zlatni ljiljan“ i „Zlatna policijska značka“

Otkrivanje spomen-ploče u znak sjećanja na Šemsudina Ajanovića, uposlenika Univerziteta u Sarajevu i nosioca priznanja „Zlatni ljiljan“ i „Zlatna policijska značka“, upriličeno je u petak 23. oktobra 2020. godine u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu, u prisustvu članova porodice, saboraca te predstavnika Univerziteta u Sarajevu. 

U ime saboraca Šemsudina Ajanovića obratio se gospodin Munir Karahodžić, komandant 1. i 3. bataljona 309. kasnije 329. brdske brigade, naglasivši da je Šemsudin Ajanović bio heroj koji se borio za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Naveo je da je bio član Patriotske lige i obišao mnoga ratišta, te se prisjetio da je predvodio vod 1992. godine, prvi pokušaj proboja prema Sarajevu i Semizovcu. „U novembru 1993. godine prelazi kao načelnik štaba 309. brdske brigade i na toj dužnosti je i poginuo“, sjeća se Karahodžić. Pored toga što je bio borac, komandant, načelnik, Šemsudin je bio čovjek prije svega, dodaje Karahodžić. 
„Svi mi borci imali smo san, a to je da naša država postane jedinstvena, nezavisna, slobodna sa svim narodima i narodnostima i smatram da tako treba da bude i neće drugačije BiH ni postojati dok ne budemo svi na okupu“, zaključuje.

Rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Rifat Škrijelj ističe da je Šemsudin Ajanović poginuo kao heroj i dobio priznanja „Zlatni ljiljan“ i „Zlatnu policijsku značku“. „To je zasluga jednog običnog čovjeka – patriote ove zemlje, za svoj univerzitet, za svoju zemlju i za svoju porodicu. Danas, kada nakon 27 godina u masi zaborava nalazimo sjećanje na heroja, kao rektor sam ponosan. Postala je praksa zaboraviti one koji su živote dali za ovu državu ili u najmanju ruku, ako ih ne zaboravimo, onda ih neke institucije i pojedinci ignorišu ili guraju na stub poniženja“, navodi rektor Škrijelj, te dodaje da se to ne smije desiti sa Šemsudinom.
„Očigledno je da je njegov život bio previše važan i ponovo je 'iznikao' iz zaborava nakon 27 godina. Sve što je uradio za ovu zemlju i ovaj univerzitet je bilo čestito i dao je ono što je najviše moguće da jedan čovjek dâ, a to je život. U to ime, molim njegovu porodicu da nastavi njegovim putem čestitosti“, poručio je rektor Škrijelj.

U ime porodice Šemsudina Ajanovića moderator skupa mr. Miroslav Živanović, šef Kabineta rektora, pročitao je tekst koji je porodica pripremila, a u kojem se navodi: 
Šemsudin Ajanović je bio prijatelj, čovjek altruista i kosmopolit. Bio je osoba neizmjerno voljena i poštovana od velikog broja prijatelja koji su i tada, za njegova života, kao i sada rasuti na svim stranama svijeta. Bio je čovjek koji je gajio ogromnu ljubav za sva živa bića, uvijek pozitivan, nasmijan i entuzijasta. Volio ga nije samo onaj ko ga nije upoznao. Rektorat mu je bio drugi dom, a radne kolege druga porodica. Možda zbog prirode posla koji je obavljao ili zbog njegovog karaktera, za njega su znali reći da je uvijek dobro došao kako u društvo poštovanih akademika tako i zaposlenika. Poštovao je nadređene, a pomogao nije samo onom za koga nije znao. I kada je ostao, zbog posjete porodici, van Sarajeva, jer je bukvalno preko noći grad ostao blokiran, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja da se vrati, opet nije mogao bez svog univerziteta, te je preko zeničke radne jedinice Sarajevskog univerziteta i dalje nastavio svoje dužnosti i u stalnoj komunikaciji, misleći – kao i svi mi – da je nemoguće „hermetički izolovati jedan grad”, pogotovo kosmopolitsko Sarajevo, i da je to sve kratkog daha. Kad se Bosnom i Hercegovinom širila pjesma „Ja ti odoh, majko, Bosnu braniti, ako poginem, nemoj žaliti”, znao je da je on jedan od njih i da mora braniti Sarajevo, a sa njim i cijelu Bosnu i Hercegovinu… Krenuo je aktivno, kao dobrovoljac, u Brezu, Kralupe, Misoču... prema svome Sarajevu. I, evo, vratio se u svoje Sarajevo i Rektorat. Ušao je sa bijelim nišanom/spomenikom šehida/poginulog borca i, kao što piše na tom stamenom stećku (epitaf), „živjet će u vječnosti” i dalje bdjeti nad svojom domovinom, jedinstvenom Bosnom i Hercegovinom, Goraždem i voljenim Sarajevom.

Šemsudin Ajanović (1960–1993) diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Odsjek za opštenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu. Pri kraju je bio sa postdiplomskim studijem u Zagrebu, a istovremeno je bio i student treće godine Pravnog fakulteta u Sarajevu. Obavljao je i dužnost studenta-prodekana za nastavu, a bio je i savjetnik rektora Univerziteta u Sarajevu.

Prijavio se dobrovoljno u Teritorijalnu odbranu Kakanj kao član Patriotske lige iz Sarajeva, a potom se sa činom kapetana hrabro borio u redovima kakanjske 309. brdske brigade. Ratni put nastavlja kao načelnik u Operativnoj grupi „Lašva“, a kasnije kao načelnik 329. brdske brigade. Poginuo je 11. novembra 1993. godine na vozućkom ratištu, kota Čauševac. 

Šemsudin Ajanović posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“, te unaprijeđen u čin pukovnika.