Dva dramska teksta studenata MA studija dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti UNSA u konkurenciji Festivala u Oberhausenu

Akademija scenskih umjetnosti

Od 20. do 23. aprila 2023. godine, Oberhausen teatar, u saradnji sa Goethe institutom, predstavit će nove dramske tekstove iz jugoistočne Europe u sklopu New Stages South East festivala. Među pet odabranih tekstova našla su se čak dva teksta studenata master studija sa Akademije scenskih umjetnosti UNSA: “Kiselina” Asje Krsmanović i “Tama na rubu grada” Darija Bevande.

Tokom protekle dvije godine autori/ce iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Grčke, Hrvatske, Kipra, Rumunije, Moldavije i Sjeverne Makedonije su razvijali svoje dramske tekstove u sklopu radionica koje je organizovao Goethe Institut u saradnji sa New Stages South East festivalom uz mentorstvo renomiranih dramskih pisaca i dramaturga. Sarajevsku radionicu vodili su Dea Loher, jedna od najuspješnijih savremenih dramatičarki iz Njemačke i Dragan Komadina, dramaturg i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu.

O nagrađenim tekstovima odluke je donio žiri u sastavu: Dr. Kathrin Mädler (umjetnička direktorica Oberhausen teatra), Berit Wohlfarth (odjel za teatar i ples, Goethe-Institut), Dominika Široká (dramaturginja, Narodno pozorište Mannheim), Hunor von Horváth (Šef njemačkog odjela, Nacionalnog Teatra Sibiu / Hermannstadt) i Maximilian Löwenstein (dramaturg, Schauspiel Essen od 2023/2024). Nagrađeni dramski tekstovi bit će predstavljeni njemačkim teatarskim profesionalcima u sklopu festivala, te se planira njihova postavka u njemačkim teatrima u sezonama 2023/2024. i 2024/2025.

Dramski tekst "Kiselina" donosi priču o porodici koja se svake jeseni okuplja kako bi zajedno napravila zimnicu. Ovaj nostalgični ritual jedino je što njene rasute članove spaja u jednom malom gradiću koji umire. Kiselina je drama o gubitku. O onima koji ostaju dok sve oko njih prolazi, pa i oni sami. Dramski tekst "Tama na rubu grada" donosi priču o dvije žene: Fikreti (u srednjim četrdesetim) i Betini (u srednjim dvadesetim), koje zarađuju za život čisteći tuđe kuće i stanove. Jednog dana Betina u stanu koji čiste na dnu ormara nalazi diktafon i kutiju punu starih audio kaseta. Na kasetama su snimci s glasom nepoznatog muškarca, bivšeg stanara koji je snimao audio dnevnik tokom rata. Ovi snimci čine paralelni narativ komada, smješten u vrijeme jedne od najdužih opsada u historiji modernog ratovanja. Dok se Fikreta nosi s ovim na svoj način, Betina postaje opsjednuta snimcima koji su ostali iza bivšeg stanara. Dok vani bjesni snježna oluja, stan postaje neka vrsta čistilišta za ove dvije žene, a stanareva priča katalizator za njihove vlastite strahove i tajne.