Stručna posjeta izložbi MODRA, LJUBIČASTA, ZELENA, ŽUTA, u organizaciji Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena
U sklopu predmeta “Savremene tendencije u teoriji i historiji umjetnosti“ studenti II ciklusa studija Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, u pratnji v. ass. mr. Anje Bogojević, u srijedu, 08. 01. 2025. godine, posjetili su izložbu “Modra, Ljubičasta, Zelena, Žuta“ koju je organiziralo i produciralo Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena, u svojim prostorijama u ulici Augusta Brauna 14.
Na izložbi svoje radove je predstavilo osam bosanskohercegovačkih umjetnica mlađe generacije, a među kojima su i diplomirane studentice Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu – Adela Jušić, Alma Gačanin, Jelena Fužinato, Kasja Jerlagić, Lana Čmajčanin, Mila Panić, Milena Ivić i Saša Tatić.
Stručno vodstvo kroz izložbu za studente su realizirale Andreja Dugandžić, kustosica izložbe i Alma Gačanin, jedna od izlagačica. Izložba “Modra, Ljubičasta, Zelena, Žuta“ je značajan iskorak na bosanskohercegovačkoj umjetničkoj sceni, ali i u javnom prostoru, budući da umjetničkim sredstvima upućuje na jedno od gorućih problema bosanskohercegovačkog društva, ukazujući kako je upravo umjetnost oruđe ili alat kojim je moguće kritički promatrati i aktivno djelovati u borbi za osnovna ljudska prava i život bez nasilja.
Statement izložbe:
Izložba “Modra, Ljubičasta, Zelena, Žuta“ je pokušaj da se kroz različite umjetničke pozicije suočimo sa sistemskim nasiljem nad ženama. Stoljeća neprekinute borbe pokazala su svu žilavost patrijarhata, njegovu ukorijenjenost i otpornost, njegovu sposobnost transformacije kroz vrijeme i kolaboracije sa sistemima na snazi kao i odlučnost snaga koje ga održavaju i njeguju. I sam naslov izložbe upućuje na snažan no često zapostavljen proces iscjeljenja od nasilja. Modra, Ljubičasta, Zelena, Žuta su faze modrice – svaka boja predstavlja drugu fazu boli, traume i oporavka. Modrice ne pričaju samo priču o udarcu – one su vizualni prikaz odgovora tijela na ozljedu, ciklus koji se mijenja iz tamnog u svijetlo kako počinje zacjeljivanje. Ova metafora odražava putovanje koje mnoge žene doživljavaju: bolan, trajan proces koji nije linearan, već nepravilan i neizvjestan.
Ambicija izložbe je naznačiti putanje kojima će se društva morati kretati na putu konačnog raskida s režimima nasilja, dominacije i prisile. Izložba tako želi i da sugeriše ukupni cilj izlječenja, transfomacije i revolucije. Ova izložba dio je duge pripovijedi o tom putovanju. Osam umjetnica, zajedno s nama, pred publiku postavlja osam ličnih obračuna s nasiljem, aspektima ovog iskustva kao zajedničkog, kao univerzalnog, a u isti mah iskustva s hiljadu lica i oblika. Iz različitih perspektiva, umjetnice odgovaraju na nasilje koje živi i preživljava i institucionalno i kapilarno u različitim oblicima, uvijek spremno da pomoli svoju ružnu glavu odnoseći još jednu od naših. Sistem koji je apsolutno gluh na naše povike: “Niti jedna više”, “Niti jedna više”, “Niti jedna više”!
Ova izložba nije samo umjetnički događaj – to je čin solidarnosti, borbe i otpora.
