Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Centar za strane jezike
u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom
poziva studente na predavanje i radionicu

Predavanje i radionica „Navika nije opravdanje – nevidljivost u jeziku, nasilje jezikom“

Srijeda, 15. 5. 2019. u 14:00 sati, svečana sala, Dekanat
Radionicu će voditi Sandra Zlotrg i Naida Kučukalić. 
Moderatorica: Amira Sadiković 

U prvom dijelu će studentima/cama kroz razgovor biti predstavljene ideje kritičke lingvistike – discipline koja jezik ne tumači kao ogledalo socijalnih relacija, već insistira na ideji da upravo jezik konstruira realnost u kojoj se neprekidno vodi borba za nametanje legitimnog viđenja, tj. normiranje stvarnosti (Bourdieu 1992). Studenti/ce će vidjeti kako to moć imenovanja učestvuje u građenju stvarnosti, pretvarajući svijet u strukturu, u kojoj određene grupe ljudi žive u nejednakosti, diskriminaciji i nasilju. Kroz primjere i razgovor će se nastojati da studenti/ce shvate zašto se čak i oni lingvisti/ce koji ne prihvataju tezu o jeziku kao simboličkom kapitalu zanimaju za moć koju jezik ima u ideološkim sferama (Katnić-Bakaršić 2006). Ukazat će im se na to da jezik nije puki odraz naše ličnosti, roda, socijalnog statusa ili kulture kojoj pripadamo, već da jezik, prije svega, konstruira naše identitete (Moranjak-Bamburać 2006) i društvo uopće.

Kroz primjere će se pokazati da je jezik odraz naše (ne)kulture, a ne samo (ne)poznavanja pravopisa, tj. da kultura govora ne podrazumijeva samo poštovanje konvencija u pisanju. Promišljat ćemo o tome kako razbiti vlastite predrasude o tome šta je „normalno“, „ekonomično“, „podrazumijevajuće“ u jeziku kojim govorimo, te zbog čega se opiremo zvanjima i titulama u ženskom rodu. Tokom razgovora stalno ćemo se vraćati na pitanje zašto nam je važnije načelo ekonomičnosti od vidljivosti u jeziku i šta se krije iza naših opravdanja da smo navikle/i da govorimo na određeni način. Kako stereotipe koji su se uvriježili u našoj svakodnevnoj komunikaciji izbaciti iz jezičke upotrebe? Razmišljat ćemo zajedno o riječima poput kuharica, čistačica, domaćica, fizičarka, delegatkinja, akademkinja, diplomatkinja i tako doći do odgovora zašto su profesije, titule i zvanja u ženskom rodu važno političko i ideološko pitanje.

Prvu sesiju razgovora završit ćemo preporukama o tome kada studenti/ce moraju koristiti standardni jezik, a u kojim ga to situacijama nije neophodno koristiti.

U drugom dijelu predviđenog vremena bit će riječi o tome kako komunikacija zapravo onemogućuje saosjećanje. Počet će se od pitanja koja se vežu za političku korektnost, kao manir izbjegavanja izraza ili postupaka koji izgledaju kao da se njima hoće isključiti, marginalizirati ili uvrijediti osobe koje su socijalno, na bilo koji način, ugrožene ili diskriminirane. Studentima/cama će se predstaviti savremene dileme koje se vežu za pitanja političke korektnosti. Fokus druge sesije će biti na nenasilnoj komunikaciji i kroz prilagođene radioničarske vježbe će se ukazati na nekoliko neophodnih vještina koje omogućavaju korektnu, empatičnu i odgovornu komunikaciju.

Sandra Zlotrg diplomirala je i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na dvije studijske grupe: Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnosti naroda BiH i Komparativna književnost. U Udruženju za jezik i kulturu Lingvisti radi kao lektorica i predavačica bos./hrv./srp. jezika kao drugoga, stranoga. Vrši i funkciju izvršne direktorice. Sa Jasminom Čaušević koautorica je priručnika iz 2011. godine „Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima“. Učestvovala je kao stručna saradnica u uvođenju upotrebe rodno osjetljivog jezika u rad Parlamentarne skupštine BiH.

Naida Kučukalić posljednjih 17 godina radi sa mladima i marginaliziranim skupinama u BiH i van nje kroz radionice, razgovore, savjetovanja o temi nenasilne komunikacije, seksualnog zdravlja, prava LGBTI osoba i diskriminacije. Fokus rada, čitanja i djelovanja su ljudska prava kroz prizmu feminizma s ciljem ravnopravnost svih nas kao i osnaživanje pojedinki i pojedinaca. Naida je započela svoje terensko djelovanje kao edukatorica  u Asocijaciji XY i od tada je radila najviše sa Populacijskim fondom Ujedinjenih nacija (UNFPA) u BiH, Bugarskoj i Egiptu (gdje je i radila i živjela jedno vrijeme), a svoj rad nastavila je kroz programe pri GIZ-u, Bayeru i Sarajevskom otvorenom centru.