Zaključci i preporuke sa međunarodne naučne konferencije “„30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma: dosezi u izgradnji mira i funkcionalne države“

– Dejtonski mirovni sporazum označio je istorijski preokret u opstojnosti Bosne i Hercegovine kao suverene, nezavisne, cjelovite i međunarodno priznate države. Ovim sporazumom je zaustavljen troipogodišnji rat u kome su nastala nezapamćena stradanja civila;

– Daytonski sporazum nastaje u uvjetima daleko od idealnih, gdje kompromis između mira i pravde nije samo težak, nego često i paradoksalan. Institucionalizacija mira, koja slijedi nakon ratne destrukcije i političke nestabilnosti, ostvaruje se kroz normativni i funkcionalni ustavni inženjering. Taj inženjering, iako donosi mir, istovremeno učvršćuje ratne podjele, ograničava ljudska prava, koči proces demokratizacije, slabi socijalnu koheziju i umanjuje funkcionalnost društva, čineći daytonski okvir istovremeno stabilnim i ranjivim, efikasnim i ograničavajućim – pravim ustavnim paradoksom;

– tridesetogodišnji postdejtonski period obilježen je stalno prisutnim konfliktima između političkih aktera u Bosni i Hercegovini, tokom kojih nije bilo nasilne eskalacije, ali se sukob zadržao. Stoga je sprječavanje izbijanja nasilja jedan od značajnih, potencijalno najznačajniji, doseg mirovnog sporazuma;

– ratno i postratno iskustvo Bosne i Hercegovine u periodu od 1992. do 2025. godine predstavlja ključni slučaj za analizu savremene geopolitike;

– u  svojoj arhitekturi BiH funkcionira kao granična zona u kojoj se prepliću prilagođavanje NATO‑a novim okolnostima, deklarativno ubrzani proces proširenja EU i njegovo “uokviravanje” kao geopolitičkog i kompetitivne projekcije moći međunarodnih demokratskih i autoritarnih centara. U takvoj konstelaciji, ključno pitanje nije samo intenzitet vanjskog utjecaja na BiH, nego način na koji postdejtonska, visoko decentralizirana arhitektura države filtrira i amplificira sistemske pritiske;

– Bosna i Hercegovina se izdvaja kao najranjivija tačka regionalne arhitekture, čija evropska, a time i politička budućnost u značajnoj mjeri zavisi od dinamike šireg geopolitičkog okruženja. Međutim, evropske integracije predstavljaju dvosmjeran proces, te, neovisno o širim i kontinuirano promjenjivim geopolitičkim kretanjima, primarna odgovornost u integracijskom procesu ostaje na državama kandidatima koje teže punopravnom članstvu u Evropskoj uniji.

– potpisivanje Dejtonskog sporazuma dovodi do pitanja odnosa između ustavnih rješenja i volje političkih elita, s jedne, i funkcioniranja države, s druge strane. Ova istorijska perspektiva je važna za razumijevanje prepreka koje su u postdejtonskom razdoblju postojale za uspješno funkcioniranje države Bosne i Hercegovine

– problemi su prisutni na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, ali najizraženiji su u okvirima jedinica lokalne samouprave (općine i gradovi) koje su u pravilu onemogućene da upravljaju i raspolažu imovinom (nekretninama) na adekvatan način.

– neadekvatnost Ustava BiH, uključenog u Daytonski sporazum, složenost odnosa između entiteta i konstitutivnih Naroda, te razdorna uloga koju igraju OHR i velike sile prisutne u regiji, doprinose kompliciranju unutarnje dinamike, potkopavajući cjelokupno upravljanje zemljom. S tim u vezi, treba uključiti organizacije civilnog društva iz BiH u pregovore s Delegacijom EU, ovisno o njihovim specifičnim stručnostima, te povećati transparentnost u procesima imenovanja političkih, ekonomskih, civilnih i administrativnih predstavnika uključenih u pregovore o pristupanju;

– za područje reforme ustavnog prava BiH se mora razjasniti koje norme ponašanja nalažu napuštanje normi sa sankcijama (ustavnih normi) i u kom smislu se mora koncipirati ustavna reforma. Kompleksan zadatak koji pravnici ne mogu riješiti, ali ni političari bez ekonomskih, demografskih i socio-psiholoških analiza. Naučne ustanove BiH ovdje imaju široko područje rada bez kojeg se ne može zamisliti perspektivna reforma ustavnog prava;

– suštinska preporuka opšte prirode odnosi se na prijeko potrebno usaglašavanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, uopšte i u detaljima, sa opšteprihvaćenim međunarodnim demokratskim standardima pravne prirode, koji su po sili Ustava BiH dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine;

– postavljanje standarda u razumijevanju Ustava Bosne i Hercegovine, ne samo kao pravnog akta najviše pravne snage koji se mora poštovati u svim svojim segmentima, nego i kao svojevrsnog procesa ustavno-evolutivne prirode koji, u svom provođenju i privođenju svrsi, mora biti podvrgnut principu vladavine prava;

– u narednoj deceniji će doći do novih, većih i strukturalno kompleksnijih globalnih i regionalnih promjena koji će nas suočiti sa novim prijetnjama ali i prilikama za Bosnu i Hercegovinu. Sa tim izazovima će se dramatično suočavati cijeli svijet, naše okruženje, društvo i država Bosna i Hercegovina. Predviđanje i oblikovanje novog svijeta će zavisiti od spoznaje o prirodi promjena, spremnosti da ih vodimo i liderstva zasnovanog na bitno drugačijim pretpostavkama od onih koje su nas karakterisale u prethodne tri decenije;

– promjene u globalnoj geopolitici i konkurencija između liberalnih I autoritarnih režima značajno utiču na položaj malih država na rubu Evrope, čineći njihove izazove i dileme kompleksnijim i zahtjevnijim, uz potencijalne posljedice po stabilnost i budući razvoj regiona;

– geopolitička i geoekonomska rekonfiguracija svijeta, a posebno negativni trendovi u još uvijek najvećoj ekonomiji svijeta – SAD, kao i u sve neodlučnijoj EU, jednim dijelom daju osnove za korištenje “argumenta” o nužno potrebnom involviranju osoba iz svijeta biznisa u politiku i njeno (pre)oblikovanje u svrhu daljnje koncentracije ekonomske i političke moći. U ovakvom okruženju postoji realna opasnost po BiH da se de facto podijeljeno društvo u novom međunarodnom okruženju podijele i de jure. Ekonomske reperkusije ovakvog razvoja događaja gotovo da nije potrebno ni eksplicirati;

– BiH mora provesti tranziciju industrije ka unapređenju obrazovnog sistema za potrebe takve industrije, ka digitalizaciji i vještačkoj inteligenciji, ka čistoj energiji, ka industriji visoke dodane vrijednosti, s jedne strane, i rast investicija i zaposlenosti u industriji kao osnove rasta ponude i izvoza (supply side), s druge strane. Takav složen upravljački cilj zahtIjeva snažne institucije u okviru pametne industrijske strategije Bosne i Hercegovine;

– smanjiti razvojne nejednakosti kroz ciljane obrazovne politike u postkonfliktnim sredinama i programe koji prepoznaju različita ratna iskustva. Posebno, nalaze treba komunicirati i prenositi novim konfliktnim i postkonfliktnim područjima u Evropi i svijetu;

– promovisati etničku raznolikost kao razvojni resurs i temelj inkluzivnog rasta,  kako pojedinca, tako i zajednice u kojoj bosanskohercegovački građani žive;

– za razliku od vremena kada je pregovarano u Daytonu, danas su ključni akteri međunarodne zajednice fokusirani na brojna žarišta nestabilnosti, poput Ukrajine i Gaze, pa je njihov značajniji angažman u ovom regionu nemoguće očekivati. Zato preostaju do sada neiskorištene mogućnosti poput kreativnog doprinosa akademske zajednice i civilnog društva. Zato bi ANUBiH mogla predložiti formiranje internacionalne ekspertne grupe koju bi činili kredibilni stručnjaci iz BiH i susjednih zemalja, uključujući predstavnike evropskih relevantnih institucija;

– Ustavnu reformu je moguće izvršiti kroz jedini, u proteklih trideset godina zvanični prijedlog Venecijanske komisije u vidu Amandmana za izmjenu Aneksa 4 – Ustava Bosne i Hercegovine (2006), koji obuhvata reviziju ljudskih prava i sloboda, nadležnosti i odnose između institucija Bosne I Hercegovine i entiteta, Parlamentarne skupštine, Predsjedništva i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Amandmane Venecijanske komisije je  potrebno razmotriti uz saradnju i angažman svih prisutnih institucija cjelokupne međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno Evropske unije i SAD-a, pristupiti njihovom izvršenju;

– da bi napredovala, BiH mora učiniti tri stvari: 1) implementirati postojeće obaveze – pravosudne reforme, ustavnu usklađenost i izborni integritet – umjesto usvajanja novih strategija bez primjene;  2) imenovati glavnog pregovarača i ojačati koordinaciju na svim administrativnim nivoima, da se smanji broj blokada, kako bi se obezbijedila dosljedna primjena zakona povezanih sa EU kroz entitete i kantone, te (3)  iskoristiti prilike kroz Plana rasta EU i implementirati predvidjene mjere u cIjelosti, kako bi se građanima pokazale konkretne koristi integracije;

– nužno je oblikovanje jedinstvene reformske agende za ubrzanje integracije

države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Agendu bi oblikovali visoki predstavnik međunarodne zajednice zajedno sa specijalnim predstavnikom Evropske unije i Parlamenta Bosne i Hercegovine;

• Visoki predstavnik međunarodne zajednice sa specijalnim predstavnikom

Evropske unije svojim pritiskom može da utiče kako bi se u Parlamentu Bosne i Hercegovine uspostavila široka koalicija parlamentarnih stranaka za evropsku i pravnu državu Bosnu i Hercegovinu;

– potrebno je i jačanje države Bosne i Hercegovine da bi mogla učinkovito štititi prava pojedinaca (građana) i naroda, slobodu i ljudsko dostojanstvo svakoga građanina;

– potrebno je u ustav uvesti princip supsidijarnosti, tako da je jasno određena nadležnost svake razine vlasti, počevši od općine i kantona, do entiteta/ distrikta i do najviše, tj. državne razine;

– sloboda savjesti, sloboda misli i sloboda govora moraju biti učinkovito zajamčene;

– primat prava pojedinca (građanina) i poštovanje njegove privatne sfere moraju biti pravno i praktično osigurani.