Stav Senata Univerziteta u Sarajevu: Pozivamo Nobelov komitet da povuče odluku i barem donekle spasi svoju čast
SAOPĆENJE ZA JAVNOST
Peter Handke, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, je od sredine devedesetih godina, svoj veliki književni talent i svoj dotad nesporno značajan književni autoritet stavio u službu jedne retrogradne nacionalističke ideologije koja je odgovorna za genocid, ogromne zločine i „etničko čišćenje“ u Bosni i Hercegovini. Handke je dijelu svog književnog opusa i u brojnim javnim nastupima svoju subjektivnu verziju historije bez ikakvog osnova suprotstavljao i činjenicama, koje su višestruko presuđene pred međunarodnim sudovima UN-a.
Konkretno, on je u svojim putopisima Zimsko putovanje ka rijekama Dunav, Sava, Morava i Drina (1996), Ljetni dodatak Zimskom putovanju (1996), u svojim reportažama o Haaškom tribunalu, u svojoj drami Vožnja čunom (1999), relativizirao i dovodio u pitanje genocid i zločine počinjene u Srebrenici, Višegradu, Tuzli, Sarajevu, i time se ogriješio o historijsku istinu, ali i nanio štetu samoj književnosti. Također je iskazivao nesumnjivu podršku diktatorskom režimu i samoj ličnosti Slobodana Miloševića, ostajući mu vjeran sve do kraja, a konstantno se pogrdno i uvredljivo izražavao o predstavnicima opozicije tom režimu.
Konačno, u nekoliko svojih eseja (npr. Süddeutsche Zeitung, 01.06.2006) i intervjuima (npr, Ketzerbriefe 169/2011) direktno je ne samo negirao da se u Srebrenici dogodio genocid, nego je čak i iskazao stanovitu podršku „osvetničkoj akciji srpske strane“ , kako ju je sam nazvao. Izravno je i vrijeđao te ponižavao žrtve genocida, ističući kako „ne vjeruje u tugu Majki Srebrenice“.
Uzimajući u obzir činjenicu da se Nobelovom nagradom odlikuje vrhunska književnost „u idealističkom pravcu“, kako stoji u statutu Nobelovog komiteta, a da se Handke svojim sveukupnim djelovanjem višestruko i grubo ogriješio o temeljna humanistička načela, pozivamo Nobelov komitet da povuče odluku i barem donekle spasi svoju čast.
