Inkluzivnost mora biti sastavni dio visokog obrazovanja
Inkluzivno obrazovanje ne može biti privilegija jedne grupe ljudi, nego pravo svih. Kvalitetno inkluzivno obrazovanje na visokoškolskim institucijama determinirano je brojnim faktorima, a samo neki od njih su zakonska legislativa, osposobljeno akademsko nastavno i nenastavno osoblje, te adekvatni materijalno-tehnički uvjeti, zaključeno je na finalnom akademskom sastanku projekta „Visoko obrazovanje – obrazovanje za sve (VOzaSVE/HE4ALL)“ održanom 11. septembra 2020. godine u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu. Partner projekta je UNICEF u Bosni i Hercegovini.
Sastanku je prisustvovalo 18 profesora, asistenata i članova nenastavnog osoblja sa osam organizacionih jedinica (fakulteta i akademija) Univerziteta u Sarajevu. Kao jedan od rezultata sastanka je formirana Mreža akademskog osoblja kojoj su učesnici sastanka pristupili i formalno potpisujući pristupnicu, a ista će djelovati pod okriljem Ureda za podršku studentima Univerziteta u Sarajevu (UPS!) s ciljem jačanja kapaciteta UNSA za ostvarivanje prava na kvalitetno inkluzivno obrazovanje svakog studenta.
Tokom sastanka su koordinatorice projekta „Visoko obrazovanje – obrazovanje za sve“ prof. dr. Lejla Kafedžić, rukovoditeljica Ureda za podršku studentima, i doc. dr. Sandra Bjelan-Guska, akademska koordinatorica programa TRAIN i članica stručnog tima Ureda za podršku studentima, informirale učesnike o do sada realiziranim aktivnostima na prethodnih šest akademskih sastanaka, te istaknule da će realizacija projekta trajati do kraja ove godine, ali da njihova kreirana mreža tek započinje svoje djelovanje.
Na sastanku je, također, zaključeno da će Ured za podršku studentima nastaviti sudjelovati u donošenju adekvatne zakonske regulative i doprinijeti kreiranju inkluzivne obrazovne politike koja će omogućiti da inkluzivnost bude neizostavna karakteristika visokog obrazovanja. U skladu s tim opredjeljenjem, neophodno je i dalje raditi na promjeni terminologije koja se još uvijek primjenjuje, na obrazovanju donositelja odluka, akademskog osoblja i samih studenata, ali i društva u cjelini s ciljem rušenja postojećih i vrlo prisutnih stereotipa.
Osim zakonske regulative, istaknuta je potreba osiguranja materijalnih i nematerijalnih resursa, uključujući asistivnu tehnologiju, pomagala i savremenu IT-tehnologiju, što će stvoriti dodatne uvjete za inkluzivnije visoko obrazovanje. Također, neophodno je nastaviti raditi na kontinuiranom i kvalitetnom profesionalnom razvoju nastavničkog i saradničkog osoblja UNSA. Kada su studenti u pitanju, neophodno je omogućiti individualizaciju i personalizaciju nastavnog procesa i ocjenjivačkih aktivnosti u skladu sa konceptom raznolikosti. „Važno je omogućiti studentima da na različite načine stječu znanja i razvijaju svoje kompetencije, ali i različite načine da to i pokažu. U tom pravcu treba djelovati i na jačanju individualnih kapaciteta studenata s ciljem samoosnaživanja studenata s invaliditetom, ali i svih drugih studenata. Vršnjačka podrška je, također, važna za ovaj proces“, naglašeno je tokom sastanka.
U skladu sa svim navedenim, zaključeno je da postoji potreba snažnije promocije inkluzivnog obrazovanja pa će u tom pravcu biti kreirana informativna brošura koja će ukazati na osnovne zakonske i podzakonske akte, pravce, rješenja i pozitivne učinke inkluzivnog obrazovanja kako za studente i akademsko osoblje tako i za društvo u cjelini.
