Direktor Instituta za historiju UNSA dr. Sedad Bešlija: Sedamdeset i sedam godina od obnove bh. državnosti

Zbog trenutne epidemiološke situacije uzrokovane pandemijom virusa Covid-19 Univerzitet u Sarajevu nije bio u mogućnosti organizitati redovnu tribinu Univerziteta u povodu obilježavanja jednog od najznačajnijih datuma u historiji Bosne i Hercegovine 25. novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Tim povodom vam, uz čestitke, donosimo izlaganje Sedada Bešlije, doktora historijskih nauka, višeg naučnog saradnika u Institutu za historiju i direktora Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu.

SEDAMDESET I SEDAM GODINA OD OBNOVE BOSANSKOHERCEGOVAČKE DRŽAVNOSTI

Piše: Dr. Sedad Bešlija, direktor Instituta za historiju UNSA

U jeku Drugog svjetskog rata, u koji je Bosna i Hercegovina ušla sa neizvjesnom budućnošću, 25. novembra 1943. godine održano je Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH). Suština i značaj Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić Gradu (Varcar-Vakufu) ogleda se u tome što je ZAVNOBiH izabrao vijećnike ZAVNOBiH-a, Prezidijum i Predsjedništvo te se de iure konstituisao kao vrhovno političko predstavništvo Bosne i Hercegovine. 

Učesnici ovog zasjedanja izrazili su stav da se Bosna i Hercegovina konstituiše kao ravnopravna federalna jedinica – država u okviru „nove“ Jugoslavije. Time je de facto ZAVNOBiH postao vrhovni zakonodavni i izvršni organ vlasti Federalne Države Bosne i Hercegovine, čime je nakon 480 godina obnovljena državnost Bosne i Hercegovine, dakako, u odnosu na pad srednjovjekovne Bosne 1463. godine kada je naša zemlja ušla i dugi niz stoljeća ostala u okvirima velikih nadnacionalnih država i imperija. 

Treba istaknuti da su odluke ZAVNOBiH-a važne prvenstveno u smislu obnove i potvrde bosanske državnosti nakon Šestojanuarske diktature 1929. u okviru Kraljevine Jugoslavije kada je teritorijalno Bosna bila “razbijena” na banovine, zatim u odnosu na Sporazum Cvetković-Maček iz 1939. godine u predvečerje Drugog svjetskog rata kada je potpisana Banovina Hrvatska koja je također na neki način poništavala bosansku državnost te u odnosu na formiranje Nezavisne države Hrvatske 1941. godine koja sasvim sigurno nije odražavala autentični prirodni historijski razvoj Bosne i Hercegovine niti njene državnosti.

Tekst rezolucije ZAVNOBIH-a jasno pokazuje opredjeljenje da Bosna i Hercegovina bude posebna i ravnopravna sa drugima u "novoj" Jugoslaviji i, između ostalog, u njoj stoji: "Danas Narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko pretstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska, i muslimanska i hrvatska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovaće ravnopravno sa ostalim našim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije."

Sve navedeno 25. novembar 1943. godine pozicionira kao jedan od najvažnijih datuma u modernoj historije Bosne i Hercegovine i s pravom se obilježava kao Dan državnosti. Osim toga, svi politički i diplomatski napori za očuvanje i potvrdu kontinuiteta bosanske države i državnosti tokom perioda 1992-1995. godine bili bi gotovo nemogući bez pravnog okvira kojeg je ustanovio ZAVNOBiH.

***
Kada se osvrnemo na aktuelni trenutak i postdejtonsku stvarnost koju živimo u Bosni i Hercegovini, u jednu ruku, može se kazati da se obilježavanje Dana državnosti Bosne i Hercegovine bojkotuje u bosanskohercegovačkom entitetu RS i da to čine prvenstveno političke snage koje imaju najveću podršku srpskog naroda u tom dijelu države. 

Međutim, treba kazati i to da, ipak, dio zvaničnih ustanova u bosanskohercegovačkom entitetu RS kojim predsjedavaju ili u njima učestvuju Bošnjaci, Hrvati i ostali obilježavaju ovaj dan, kao što ga obilježavaju i neke bošnjačke kulturne institucije, a konačno i onih 15% nesrpskog stanovništva u entitetu RS. Problem srpskih predstavnika vlasti u tom dijelu države Bosne i Hercegovine je taj što ne poštuju Ustav svoje države jer prema Ustavu, a s obzirom na državni kontinuitet iz Člana 1. svi praznici koji su važili u prethodnoj SR i R Bosni i Hercegovini i dalje ostaju na snazi do donošenja novog zakona o praznicima. Rješenje je, dakle, u civilizovanom odnosu prema Ustavu i poštovanju svih njegovih odredaba. 

Generalno govoreći, stepen znanja naše nacije je u krizi, a posebno znanja iz historije. To je povezano s čitanjem i učenjem. Poražavajući je postotak onih koji danas čitaju uopće, a posebno historijsku literaturu. A bez toga nije moguće podići nivo općeg znanja pa i znanja o važnim historijskim događajima. Usljed takve realnosti, nažalost, često svjedočimo nedostojnim odnosom prema državi, državnosti i njenim simbolima. Jedan od ključnih problema je svakako negiranje države rođenja od strane nekih političkih struktura, ali je isto tako zabrinjavajući odnos onih zvaničnika koji se deklariraju kao domoljubi, a na nekim zvaničnim sastancima zaborave postaviti zvanične državne simbole. Podsjetimo se i na granične prijelaze koji s bosanske strane nisu adekvatno obilježeni ili je to urađeno na jedan površan odnosno Bosni i Hercegovini nedostojan način.

Svi zajedno, naše ustanove, škole, politika, mediji moraju učiniti mnogo više da generacije koje dolaze steknu neke drugačije navike i da porade na životnim prioritetima. A obrazovanje uz odgoj moralo bi biti na prvom mjestu. To je ono što razdvaja razvijene zemlje od nerazvijenih, odnosno ponosne i jake nacije od onih koje to nisu. 

Bosna i Hercegovina danas i u budućnosti zaslužuje mnogo više. Treba dosta energije uložiti u pravcu jačanja i razvoja državotvornosti. A to je jako važno ako svi zajedno želimo Bosnu na temeljima ZAVNOBIH-a u kojoj su svi građani ravnopravni, u kojoj je na snazi poštovanje različitih tradicija i kultura i u kojoj su pobijeđene sve ekskluzivističke i šovinističke ideologije, politike i prakse. To je danas izazov za cijeli svijet. A mi imamo veliko historijsko iskustvo suživljenja u različitostima. U tom smislu valja raditi cijelu godinu, a ne samo za 25. novembar, svako iz svog ugla. Političari da razvijaju političku svijest kod nacije, ekonomisti ekonomsku svijest i važnost jačanja domaće proizvodnje, kulturnjaci i akademska zajednica historijsku i kulturnu svijest o bosanskoj državi. Treba nam multifunkcionalni pristup u jednoj vrsti sinergije između svih društvenih aktera. Sretan Vam 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine!