Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu održana tribina o medijskoj prisutnosti religije u političkim temama
Tribina je upriličena 3. 3. 2020. godine u sklopu godišnjeg programa Religiozna praksa i političko djelovanje, koji uz partnerstvo Fondacije Konrad Adenauer organizira Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Auditorij od 50-ak gostiju u ime domaćina pozdravio je dr. vlč. Oliver Jurišić, profesor filozofije na KBF-u i vicerektor u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu.
Na predavanju je vlč. Vajdner ukazao na raslojenost bosanskohercegovačkoga društva što utječe na različito tretiranje religije kada je riječ o političkim i društvenim pitanjima te se prepoznaje intencija staviti ju u službu dnevne politike. Istaknuo je kako je to osnovno obilježje koje odlikuje medijsku prisutnost religije u kontekstu zadate teme. „U svakom slučaju, nalazimo se između krajnosti: na jednoj strani je prigovor: ‘Što se religija ima petljati u politiku’, a na drugoj: ‘Zašto vjernici ne doprinose politici?'”, napomenuo je predavač te ukazao na opterećenost pojma „politika“ na ovdašnjim prostorima, što se odražava i na percepciju religije u medijskom tretiranju političkih pitanja.
Na konkretnim primjerima predočio je da mediji doprinose kreiranju i održavanju različitih „istina” te naglasio da „prisutnost religije u političkim i društvenim pitanjima govori o samom mediju: je li pristran i u službi čije je politike.”
Predočio je kako se u medijima „koji su u službi liberalističke politike s komunističkom pozadinom” tema religije u političkom kontekstu koristi na način da prikaže kako su „svi isti“ i da „svi ne valjaju“.
„Ipak, zbog utjecaja Zapada, ali ponajviše zbog njezine hijerarhije gdje se točno zna komu se polažu računi, mas-mediji Katoličku crkvu doživljavaju kao pravu protutežu pojedinim svjetonazorima i politikama. Ili zapravo, nekoga tko je može nositi s politikom”, istaknuo je vlč. Vajdner i izrazio dojam da se Katoličkoj crkvi „teže prašta bilo kakva prisnije komunikacija s politikom” nego ostalim vjerskim zajednicama u BiH. U tom smislu iznio je nekoliko konkretnih primjera te ukazao da mediji rado koriste vjerske poglavare za komentiranje dnevne politike.
Ipak, konstatirao je da se „prepoznaje kako mediji u načelu bitno ne iskrivljuju riječi vjerskih poglavara, nego jednostavno u službi politike neke stvari naglašavaju ili pak ignoriraju.”
„U kontekstu rečenog, razvidno je da se velika većina medija zadržava na površnosti kada predstavlja Crkvu u ozbiljnom odnosu prema politici i društvenim fenomenima”, zaključio je predavač ilustriravši to kroz loše posredovanje izjava Komisije Justitia et pax BK BiH koja je „nebrojeno mnogo puta istupala i kada je riječ o politici”.
Završno je istaknuo kako je o ovoj temi nemoguće govoriti a ne ukazati na važnost crkvenih medija – onih koji autentično prenose poruku Crkve (i) glede političkih i društvenih pitanja. Oni su, kako je podsjetio, pastoralni projekti: dakle, u službi evangelizacije javnosti. „U izvornoj nakani njihova osnivanja prepoznaje se i odnos Katoličke crkve prema politici”, istaknuo je vlč. Vajdner te zaključio: „Religijska prisutnost u medijima, kada se govori o političkim, a onda posljedično i društvenim pitanjima, trebala bi se odvijati pod prizmom shvaćanja da ‘nema ništa bolje nego njegovati unutarnji osjećaj pravednosti, dobrohotnosti i služenja općem dobru i učvršćivati temeljna uvjerenja o pravoj naravi političke zajednice, o njezinu cilju, o ispravnom izvršavanju i o granicama javne vlasti’ (usp. GS 73).”
Nakon izlaganja uslijedila je plodna rasprava u kojoj su nazočni postavljali pitanja predavaču te davali svoje viđenje teme s naglaskom na katoličke medije i njihovu ulogu u evangelizaciji.
