Alumna UNSA dr. Mia Stanić članica istraživačkog tima koji je ostvario izvanredan napredak u razumijevanju mehanizama popravke ljudske DNK

Istraživači sa Univerziteta u Torontu nedavno su ostvarili izvanredan napredak u razumijevanju mehanizama popravke ljudske DNK, što bi moglo revolucionirati pristupe medicinskim tretmanima, posebno u borbi protiv raka i preranog starenja. Ovo istraživanje podržali su Kanadski instituti za zdravstvena istraživanja, Kraljevsko društvo Kanade, Univerzitet u Torontu i Bolnica Princeze Margaret (Univerzitetska zdravstvena mreža).

Među istaknutim članovima istraživačkog tima je bosanskohercegovačka istraživačica, dr. Mia Stanić, alumna Univerziteta u Sarajevu, čiji doprinos igra ključnu ulogu u ovom važnom koraku.

Razgovarali smo s dr. Mijom Stanić o njenom akademskom putu od studija na Univerzitetu u Sarajevu do istraživačkog angažmana na Univerzitetu u Torontu, te nedavnom otkriću mehanizama popravke DNK, kao i značaju ovog otkrića za medicinsku praksu i budućnost tretmana.

• Kako biste opisali svoj put od studija na Univerzitetu u Sarajevu do Vašeg trenutnog angažmana u istraživačkom timu na Univerzitetu u Torontu? Diplomirali ste na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu?

Diplomirala sam na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na što sam vrlo ponosna. Prirodno-matematički fakultet je ipak jedna renomirana institucija koja studentima daje vrlo bogato, temeljno i široko obrazovanje. Tokom čitavog mog akademskog i profesionalnog puta prate me pitanja o mom osnovnom studiju, jer su ljudi u svijetu fascinirani širokim spektrom znanja. Mislim da je razlog za to što globalni trendovi obrazovanja idu ka uskoj specijalizaciji, dok obrazovne institucije na našim prostorima ipak daju jednu čvrstu opštu bazu.

Za vrijeme master studija, praktični rad na master tezi obavljam na Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu. To iskustvo ujedno predstavlja i moje ozbiljnije upoznavanje sa naučnoistraživačkim radom. Nakon master studija odlazim na doktorski studij u Njemačku na Hajdelberškom Univerzitetu gdje ujedno radim kao naučni suradnik na Virološkom Institutu pri Kliničkom centru univerziteta.  Po završetku doktorata dobivam angažman na Univerzitetu u Torontu kao postdoktorski naučni suradnik i započinjem rad na praktičnom, idejnom i konceptualnom vođenju projekta čije smo rezultate nedavno objavili u prestižnom časopisu Nature Structural and Molecular Biology.

• Kako biste opisali otkriće koje je Vaš istraživački tim nedavno postigao u vezi s popravkom ljudske DNK, i koliko je to značajno za medicinska istraživanja i tretmane?

Naše otkriće predstavlja jedno sasvim novo poimanje mehanizama popravka DNK molekule koja je posebno u širokom spektru patoloških stanja podložna oštećenjima. Odnosno, naši rezultati predstavljaju jednu promjenu dosadašnjih paradigmi.

Naime, opisali smo jedan novi aspekt mogućnosti popravka DNK i definisali ključne molekularne igrače koji su uključeni u taj proces. Također smo pokazali da je prisustvo navedenih molekularnih igrača preduslov za određivanje kliničke slike širokog spektra rakova kao i sindroma prijevremenog starenja. Naši rezultati predstavljaju značajan fundament za potencijalne buduće aplikativne primjene ovog otkrića.

• Kako vidite budućnost primjene ovog otkrića u medicini, i koje su Vaše lične nade i očekivanja za njegove implikacije u praksi?

U objavljenoj studiji smo koristili modele agresivnih rakova dojke i pokazali, kako u ćelijskoj kulturi, tako i u živim sistemima, da naše metode i rezultati mogu značajno utjecati na smanjenje rasta ćelija raka. Naš budući rad, kao i razvoj ovog polja istraživanja će odrediti pravac potencijalnih budućih implikacija.

Ono čemu se nadamo je da će ova studija predstaviti presedan i poslužiti kao inspiracija drugim istraživačima da u svojim vlastitim istraživanjima budu otvoreni za nove ideje, koncepte i načine razmišljanja. Fleksibilnost i otvorenost su u konačnici bili značajni faktori koji su pridonijeli ovom našem fundamentalnom otkriću.

• Možete li nam reći nešto više o Vašoj ulozi u istraživačkom timu i kako se osjećate povodom Vašeg doprinosa u otkriću koje bi moglo imati dubok i dugoročan uticaj na medicinsku praksu i tretmane širom svijeta?

Kao jedini postdoktorski naučni suradnik među prva tri autora studije imala sam svakako najviše iskustva u samom naučnoistraživačkom radu i cjelokupnom procesu koji je pratio objavljivanje ove studije. Pored samog praktičnog iskustva i drugih iskustava i zadataka koji su podrazumijevali vođenje ove studije, moja uloga je također bila usmjerena ka mentorstvu i vođenju mlađih članova tima među kojima su se neki prvi put susreli sa radom i studijom ovako širokih razmjera i implikacija.

Lično sam svakako jako ponosna postignutim rezultatima i nadam se da će ovaj rezultat pomoći i u promociji sjajnih naučnika koji se u našoj zemlji bave naučnoistraživačkim radom. U profesionalnom smislu se nadam da će ova studija predstaviti ozbiljan temelj za sva buduća revolucionarna otkrića u ovom polju nauke.

• Kako je Vaše obrazovanje na Univerzitetu u Sarajevu uticalo na Vašu karijeru u medicinskim istraživanjima?

Jako sam ponosna i zahvalna na svom obrazovanju na Univerzitetu u Sarajevu. Ovim putem bih se zahvalila svim svojim profesorima i mentorima koji su za mene bila velika inspiracija i zasigurno značajno doprinijeli mom akademskom i profesionalnom putu. Uvijek su mi pružali nesebičnu pomoć i podršku, i predstavljali pravi primjer i uzor kao eksperti u svom polju, ali i kao dobri ljudi.    

• Koje poruke ili savjete biste željeli podijeliti sa studentima Univerziteta u Sarajevu?

Rado bih im poručila da hrabro idu ka svojim ciljevima i ambicijama. Da ne sumnjaju u sebe i da potencijalne poteškoće sa kojima se susretnu smatraju isključivo prilikama za napredovanje i usavršavanje. Također bih rekla, što je možda čak i najvažnije, da budu otvoreni i fleksibilni. Upravo je i otvorenost za nove perspektive bila ključan element koji je u konačnici doveo do ovog fundamentalnog otkrića.