Ivo Josipović (Predsjednik Republike Hrvatske od 2010. do 2015.)

Prof. dr. sc. Ivo Josipović rođen je 28. kolovoza 1957. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1980. i položio pravosudni ispit. Magistrirao je na poslijediplomskome studiju kaznenopravnih znanosti 1985., a doktorirao temom “Pravo o uhićenju i pritvoru u kaznenome procesnome pravu” 1994. godine. Diplomirao je i kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Prije izbora na predsjedničku dužnost bio je sveučilišni profesor, zastupnik u Hrvatskom saboru i skladatelj. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je kazneno procesno pravo, međunarodno kazneno pravo i prekršajno pravo. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je harmoniju. Objavio je nekoliko knjiga te više od osamdeset znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Napisao je pedesetak  skladbi za različite sastave, (simfonijske orkestre, komorne sastave, soliste), koje izvode eminentni hrvatski i strani umjetnici, a objavljeni su u notnim izdanjima i na dvadesetak nosača zvuka. Niz godina bio je direktor jednog od najvećih festivala suvremene glazbe, Muzičkog biennala Zagreb, te glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja.

Surađivao je s brojnim hrvatskim i inozemnim državnim, znanstvenim, sveučilišnim i umjetničkim ustanovama u Njemačkoj, SAD-u, Kanadi, Austriji, Mađarskoj, Finskoj, Italiji, Azerbajdžanu, Mongoliji. Kao pravni stručnjak sudjelovao je u radu PrepCom UN-a za uspostavu Međunarodnoga kaznenog suda te na Diplomatskoj konferenciji u Rimu. Bio je suradnik-ekspert Vijeća Europe za nadzor zatvorskih sustava u nekoliko zemalja. Kao pravni stručnjak bio je predlagatelj i supredlagatelj više hrvatskih zakona. Zastupao je Hrvatsku pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) te Međunarodnim sudom pravde (ICJ). Član je nekoliko domaćih i međunarodnih pravničkih i umjetničkih udruga, među ostalim, Svjetske akademije za umjetnost i znanost, Hrvatskoga pravnog centra, Hrvatskog društva za europsko pravo, Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu.

Posebna su područja njegova stručnog interesa kazneno pravo, kazneni postupak, prekršaji, međunarodno kazneno pravo, ratni zločini, međunarodni sudovi, ljudska prava, borba protiv korupcije i organiziranoga kriminala.

Autor je nekoliko knjiga i 85 znanstvenih i stručnih radova, kako u domaćim tako i u inozemnim časopisima te autor ili koautor velikog broja hrvatskih zakona, a zemlju je zastupao i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnim sudom pravde (ICJ).

Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su nagrada Europske radijske unije – EBU (1985.), Nagrada Rektora Sveučilišta u Zagrebu (1978.), Nagrada Sedam sekretara SKOJ–a (1981.), Prva nagrada žirija i prva nagrada publike na Međunarodnom natjecanju Muzičke omladine (1985.), Nagrada Pajo Kolarić za skladbu Drmeš za Pendereckog (1987.), Diskografska nagrada Porin za skladbu Samba da camera (1999.), za skladbu Hiljadu lotosa i za mješoviti zbor i instrumentalni ansambl (2000.), Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja za skladbu Tuba ludens, za tubu i orkestar (2002.), Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo (2002.) te Nagrada “Boris Papandopulo” (2002.).

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.).

Član je više umjetničkih, stručnih i znanstvenih udruga i tijela u zemlji i inozemstvu. Izabrani je član World Academy of Art and Science te patron Europske akademije znanosti i umjetnosti.

Za Predsjednika Republike Hrvatske izabran je u siječnju 2010. obnašajući mandat do veljače 2015. godine. Tijekom njegova mandata Republika Hrvatska postaje članica Europske unije.

Dijelovi biografije preuzeti su sa web stranica https://www.predsjednik.hr/bivsi-predsjednici/ivo-josipovic/ i https://www.hds.hr/clan/josipovic-ivo/.