Održan međunarodni znanstveni simpozij "Odgovornost za stvoreni svijet"

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) Univerziteta u Sarajevu, 6. studenoga u popodnevnim satima, otvoren je dvodnevni međunarodni znanstveni simpozij pod nazivom “Odgovornost za stvoreni svijet”.

Prvi dan simpozija

Moderator i drugog dana međunarodnog znanstvenog simpozija bio je prodekan za znanost i međunarodnu suradnju dr. Ilija Marković, koji je nazočne upoznao s planom i programom drugoga dana simpozija te predstavio izlagače.

Ovaj međunarodni znanstveni događaj okupio je teologe, filozofe i znanstvenike iz BiH i Hrvatske koji znanstvenim i univerzitetskim vokabularom promišljaju o temama demokracije, ljudskih prava, čovjekove slobode i odgovornosti, molitve, teološko-pastoralnih izazova i duhovne ekologije, posebice u svjetlu teologije pape Franje. Simpozij, također, pokušava pružiti prigodu za dublje razumijevanje i promišljanje o teološkim, filozofskim i društvenim izazovima suvremenog svijeta, uz poseban naglasak na odgovornost čovjeka za očuvanje stvorenog svijeta.

Otvaranje znanstvenoga skupa

Nazočnima se na početku obratio i poželio dobrodošlicu prodekan za znanost i međunarodnu suradnju dr. Ilija Marković. “Ovaj simpozij nije samo prigoda za akademsku razmjenu ideja već i za duboko promišljanje o našoj zajedničkoj odgovornosti prema čovjeku kao slici Božjoj, kruni Božjeg stvaranja i remek-djelu Božje ljubavi. Drugi vatikanski sabor nas uči da radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i onih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba Kristovih učenika”, kazao je prof. Marković te naglasio da izabrane teme “održavaju važnost trenutka u kojem živimo kao i viziju pape Franje o teologiji koja je živa i angažirana u svijetu osobito prema čovjeku”.

Skupu se potom obratio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, veliki kancelar KBF-a u Sarajevu, pohvalivši “vrlo živu temu koja je ne samo suvremena nego i stvar velike odgovornosti nas kršćana i ljudi općenito u svijetu”. “Ako znamo da je Bog stvorio svijet i u svijetu stvorio čovjeka da budu u međusobnim relacijama, onda zahvaljujemo svome Stvoritelju što nas je najprije ‘pustio’ u život i s druge strane što nam je dao prigodu biti odgovornima za cijeli svijet te jedni za druge”. “Naša odgovornost proizlazi iz činjenice da je dragi Bog tvorac cijeloga svijeta i svakoga čovjeka (…) Naš Bog nije samo svemoguć on je i svevladar, Pantokrator, i mnogo bi korisnije bilo da Ga zovemo svevladarom a ne sveznajućim jer taj izraz ponekad pasivizira nas vjernike nego nas aktiviralo. Bog nije samo stvorio svijet nego nastavlja biti odgovoran prema svojim stvorenjima na način da je svevladar”, kazao je mons. Vukšić zahvaljujući sudionicima simpozija koji produbljuju vjerske istine.

Simpozij je potom svojim obraćanjem otvorio dekan sarajevskog KBF-a dr. Mario Bernadić. Istaknuo je kako je za središnju misao simpozija izabrana vrlo aktivna i aktualna tema. “Danas kad se svijet ubrzano mijenja pred našim očima, ne samo politički, jako je važno da se sve više okupiramo ovim temama o kojima će govoriti predavači”, kazao je dekan Bernadić te službeno otvorio međunarodni znanstveni simpozij otvorenim.

Tri izlaganja prvoga dana

Potom je uslijedilo predavanje profesora s KBF-a u Sarajevu dr. Ljube Zadrića pod naslovom Teološko-pastoralni izazovi u kontekstu teologije pape Franje.

Prof. Zadrić je govorio o zadaći teologije u svjetlu Božje objave i odgovorima na izazove koje Crkva susreće u svijetu i u vlastitom poslanju, s jasnim usmjerenjem: “upoznavanje istine i posredovanje spasenja svim ljudima (usp., 1 Tim 2,4)”. Napomenuo je kako iz iste tvrdnje proizlazi poziv teologa čiji su život i djelovanje kontinuirano obilježeni pokušajima približavanja objavljenim istinama i njihovom vjernom tumačenju i prenošenju narodu Božjem. U tom je kontekstu istaknuto kako uloga pape (Franje) “ne bi trebala biti različita te je možemo čitati na sljedeći način: i on ulazi u dinamiku svakodnevnih problema ljudi i Crkve i polazeći od konkretnih situacija razvija svoje djelovanje (pontifikat) podržano tradicijom, daljnjim znanstvenim istraživanjima i navještajem istine”. Izlagač je naglasio kako tradicija, istraživanje i navještaj postaju okviri izlaganja koje želi predstaviti naslov teme.

Najprije je predstavljen Papin osobni stil koji, gdje dominira otvorenost, osobito prema ne-crkvenim strukturama. Potom je slijedio govor o nekim značajnijim izazovima koji su obilježili ili obilježavaju njegov pontifikat, gdje se u unutar crkvenim krugovima pojavljuje i „skeptičnost“ naspram učiteljstva i nastupa samoga Pape. I konačno, dr. Zadrić je treći korak predstavio obuhvaćanjem procjene ciljeva koji se naziru iz onoga što se vidi-čuje-čita o trenutnom pontifikatu.

U zaključku je nastojao donijeti osobni osvrt na stil-izazove-ciljeve teologije u kontekstu pontifikata pape Franje kojem pripisujem metadogmatski (metaeklezijalni) pristup, sa jasnim zaključkom kako se u Crkvi može puno, ali ne može sve.

Doc. dr. Damir Šehić s Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru nazočnima je govorio o Teološkom pogledu na ljudsko dostojanstvo u suvremenom svijetu.

Gost iz Zadra najprije je progovorio o dostojanstvu ljudske osobe iz perspektive teologije što je locus teološke valorizacije ljudskog života i njegove pozicije u humanističkim znanostima. Istaknuo je kako pluriperspektivnost pogleda na čovjeka zamagljuje temeljne vrijednosne postavke u govoru o dostojanstvu. Istaknuo je kako judeokršćanski koncept i pogled na čovjeka stoji pred izazovima suvremene reinterpretacije pojmova: osoba, spol, rod, itd. Naglašeno je kako potreba teološkog govora i promišljanje teoloških pojmova u kontekstu suvremenog svijeta stoji kao izazov i obveza pred teolozima današnjice. Redefinicija pojmova i vrijednosti ruši ustaljene koncepte i nudi nove oblike poimanja stvarnosti, a teološka znanost ima potrebu postati jasan sugovornik sadašnjeg trenutka i ponovno otkriti vrijednosti koje prepoznaje u definiciji čovjeka kao Homo Imago Dei.

Dr. Šehić je posvijestio kako svetopisamski nauk kao i tradicija Učiteljstva brižno njeguje i promišlja govor o čovjeku kojega promatra u neizbrisivoj vezi sa Stvoriteljem koji je utkao svoj otisak u čovjekovo biće. Obveza sudjelovanja kao i neizostavnost dioništva u suvremenom društvu traži modele za jasan dijalog. Zaključno je istaknuto kako uvjet dijaloga i interpretacije pojedine nauke traži prethodno razumijevanje i logičku jasnoću koja ne preže pred interpretacijama suvremenog društva koje nije naklonjeno pojedinim religijskim viđenjima stvarnosti i čovjeka.

Dr. Josip Jozić s Franjevačka teologije u Sarajevu promišljao je o temi Dijalog: Drugi kao zov i izazov. ‘Kultura susreta’ u suvremenom svijetu u perspektivi dijaloške filozofije.

Dr. Jozić je najprije progovorio o dijalogu među ljudima, zajednicama, nacijama, svjetonazorima, politikama, kulturama, religijama, dijalogu među generacijama i različitim područjima djelovanja. Posvijestio je da suvremeni crkveni dokumenti govore o potrebi „kulture dijaloga“ kroz „kulturu susreta“ u doba koje je kroz tehnički napredak „osamostalilo“ ali i „osamilo“ suvremenog čovjeka. Istaknuo je kako su današnji odnosi poprimili oblike komunikacije koji se izjednačavaju s dijalogom kao što su razmjena mišljenja, rasprava, dogovor ili pregovor. Rekao je da sijaloška filozofija međutim promatra dijalog u strukturi „ja-ti odnosa“, u kojem (raz)govor bitno određuje ovaj odnos. Prema njemu razgovor nije samo razmjena informacija s različitim intencijama sugovornika: drugi je u dijalogu izvor konfrontacije s vlastitim „ja“, drugi je uvjet izgradnje „ja-identiteta“ i drugi je zov i izazov etičkog djelovanja relacijskog subjekta.

Gost s Franjevačke teologije je pokušao ovim radom kroz prizmu dijaloške filozofije (dijalogike) a na temelju novijih crkvenih dokumenata predstaviti oblike komunikacije koji se u suvremenom svijetu neprikladno izjednačavaju s dijalogom, karakter realnog dijaloga u međuljudskim odnosima te dijalošku izgradnju slobodnog identiteta u relaciji s drugim.

Drugi dan simpozija

Moderator i drugog dana međunarodnog znanstvenog simpozija bio je prodekan za znanost i međunarodnu suradnju dr. Ilija Marković, koji je nazočne upoznao s planom i programom drugoga dana simpozija te predstavio izlagače.

Kraj demokracije? Istina u doba “infokracije” bio je naslov predavanja dr. Šime Šokčevića, s KBF-a u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Dr. Šokćević je razmatrao suvremenu krizu demokracije u kontekstu digitalne transformacije i dominacije informacija. Kako je istaknuo demokracija, kao globalno prihvaćen model, suočava se s dva ključna izazova: monopolom elita nad političkom moći i nemogućnošću jasnog definiranja kolektivne volje naroda. Istaknuo je kako elite koriste kontrolu nad informacijama za održavanje svoje moći, stvarajući iluziju slobodnog izbora, dok algoritmi digitalnih platformi oblikuju javno mnijenje na načine koje građani ne mogu lako prepoznati. Naglašeno je da to dovodi do pasivizacije, smanjenja pluralizma te krize demokratskog diskursa. Predstavio je četiri moguća scenarija budućnosti demokracije u digitalnom dobu, od potpune tehnokracije i algoritamskog upravljanja, do povratka klasičnim demokratskim institucijama ili radikalne transformacije političkog sustava.

Zaključno je naglasio da je integracija digitalnih tehnologija s kršćanskim – humanističkim vrijednostima najprihvatljiviji put naprijed te istaknuo vjeru da samo kroz ovu sintezu može se očuvati demokratske principe u digitalnom dobu.

Uslijedilo je izlaganje Ljudska prava u svjetlu vjere i spoznaje: izazovi i mogućnosti dr. Danijele Rupćić s Fakulteta hrvatskih studija sa Sveučilišta u Zagrebu.

Predavačica je najprije objasnila kako je učinkovita proklamacija ljudskoga dostojanstva preduvjet poštivanja svih ostalih ljudskih prava, a njegova stvarna nepovredivost usko je povezana s nepovredivošću ljudskoga života i biološke biti ljudske osobe. Posvijestila je kako unatoč stvarnom sadržaju proklamiranih prava i postojećim kodifikacijama temeljnih ljudskih prava, nastalih nakon velikih svjetskih ratova, kada je po tom pitanju sve izgledalo kristalno jasno, suvremena previranja koristeći se trojakim pritiskom reinterpretiranih individualnih sloboda, prava na privatni život i samoodređenje te njima uz bok, nediskriminacije, otvorila su put ispisivanju tzv. novih prava.

Istaknuta si primjerice “prava” na pobačaj, “prava” na rodni identitet, “prava” na dostojanstvenu smrt, a koja sva zadiru u koncept nepovredivosti ljudskoga dostojanstva. Naglašena je da pravna logika zahtijeva poštivanje načela nekontradiktornosti te sprječava uvođenje prava koja bi bila potiruća postojećim pravima ili samome razumu, a deontologija jamči ispunjenje kriterija pravičnosti i dobra.

Zaključno je naglašeno da Crkva ima pravo i obvezu “uvijek i svagdje” naviještati “ćudoredna načela, i o društvenom poretku” i donositi “sud o bilo kojim ljudskim stvarima kad god to zahtijevaju osnovna prava ljudske osobe ili spasenje duša jer za vjernike katolike odnos s Bogom konstitutivni je element ne samo njihova postojanja već i njihove biti.

Završna izlaganja i rasprava

Nakon rasprave i pauze upriličena su četiri izlaganja: Čovjekova sloboda i odgovornost prema sebi, drugima, Bogu i stvorenom svijetu u spisima Edith Stein, dr. Mirjana Pinezić (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu); Molitva – temelj kršćanskog djelovanja, mr. Ivan Ivanda (Teološko-katehetski institut u Mostaru); Duhovna ekologija u svjetlu teologije pape Franje, dr. Drago Župarić (Katolički bogoslovni fakultet, Univerzitet u Sarajevu), a simpozij je zatvorio predavanje Informacijsko doba: novi teološki kontekst dr. Vili Radman (Franjevačka teologija, Univerzitet u Sarajevu).

Prema dr. Pinezić sloboda je, za Edith Stein, konstitutivni element ljudske osobe. Istaknula je da bez slobode nema etike, a etičke dužnosti potvrđuju čovjeka kao slobodno biće. Fenomenologija slobode otkriva ovu stvarnost prvenstveno kao stvar duha, ali se u ljudskoj osobi proširuje i na volju, uključujući i osjećaje i djelovanje. Čovjekova odgovornost proizlazi iz njegove slobode, a čovjek može formirati samog sebe i iz te sposobnosti proizlazi i dužnost. Život čovjeka podrazumijeva i društveni život, gdje se također podrazumijeva odnos slobode, moći, volje, dužnosti, i djelovanja, iz čega proizlazi i međusobna odgovornost.

Predavačica je istaknula kako se prava čovjekova sloboda ostvaruje na najdubljem duhovnom nivou, na nivou duše. Istaknuto je kako Stein naglašava važnost nasljedovanja Krista, u Crkvi, zajednici spasenja, te važnost sakramenata, molitve i liturgije kao sredstava za duhovnu obnovu kršćana i put prema istinskoj slobodi. Na kraju je naglašeno kako kršćanski život, prema Stein, temelji se na suradnji prirode, slobode i milosti, dok se istinska sloboda manifestira u ljubavi i darivanju sebe drugima i Bogu.   

Mr. Ivanda je najprije govorio o molitvi općenito i njezinom značenju, potrebi i pretpostavkama molitve, kao i današnje situacije glede molitve, odnosno poteškoće današnjeg čovjeka u tome pogledu. Dao je kratak osvrt na molitvu u filozofiji i teologiji. propitkivao je o tome djeluje li Bog kada čovjek moli te akcija i (ili) kontemplacija? promišljao je i o činjenici ovisi li djelovanje o molitvi, utječe li ona na kršćansko zauzimanje odnosno svakodnevno djelovanje? Posebice se usredotočio na prosnu molitvu, njezino značenje i implikacije.

Na kraju je pak, na osnovu naslova teme, istaknuo kako je molitva uistinu temelj istinskoga kršćanskog djelovanja.

Prof. Župarić je promišljao o tome da duhovno razlučivanje predstavlja ključni element naučavanja pape Franje i prožima njegov cjelokupni pontifikat. Papa definira duhovno razlučivanje kao sposobnost prepoznavanja Božje prisutnosti i djelovanja u povijesti, savjesti te osobnim i zajedničkim izborima vjernika. Kroz svoje dokumente i govore, papa Franjo naglašava važnost duhovnog razlučivanja u svakodnevnom životu vjernika, pastoralnom radu Crkve i donošenju odluka na institucionalnoj razini. Ključni aspekti duhovnog razlučivanja prema Rimskom biskupu naših dana uključuju: molitvu i osobni odnos s Bogom; otvorenost Duhu Svetom; slušanje Božje riječi i nauka Crkve; svijest o vlastitim slabostima; Promatranje znakova vremena te zajedničko razlučivanje u crkvenoj zajednici.

Izlagač je napomenuo kako Sveti Otac primjenjuje koncept duhovnog razlučivanja u svojim ključnim dokumentima poput Evangelii Gaudium, Amoris Laetitia, Laudato Si’ i Gaudete et Exsultate, kao i u reformi Rimske kurije i sinodalnim procesima. Njegov pristup naglašava važnost milosrđa, dijaloga i otvorenosti prema promjenama, potičući vjernike na aktivno sudjelovanje u misiji Crkve i odgovaranje na izazove suvremenog svijeta. Zaključno je naglašeno da duhovno razlučivanje, kako ga naučava papa Franjo, predstavlja sveobuhvatan pristup kršćanskom životu koji potiče na dublju duhovnost, aktivno sudjelovanje u Božjem planu i odgovorno donošenje odluka u svjetlu evanđelja.

Posljednje predavanje koje je održao dr. Radman istraživalo je kako digitalna revolucija transformira kršćansku teologiju, suočavajući je s novim izazovima i prilikama. Analizirajući kontekstualnu narav teologije u informacijskom dobu autor razmatra značenje informacija i njihove implikacije za teološko promišljanje, kao i ulogu umjetne inteligencije u suvremenom teološkom diskursu. Informacijsko doba donosi radikalne promjene u svim aspektima ljudskog života, od komunikacije i rada do identiteta i razumijevanja stvarnosti.

Istaknuto je kako ove promjene postavljaju pred kršćansku teologiju nova pitanja i izazove, zahtijevajući da pronađe načine kako ostati relevantna i smislena u svijetu u kojem tehnologija sve više oblikuje ljudsku egzistenciju. Crkva u tom kontekstu pruža smjernice za očuvanje ljudskog dostojanstva i etičku primjenu novih tehnologija. Teologija, oslanjajući se na te teme, može poslužiti kao vodič vjernicima u snalaženju u kompleksnom krajoliku informacijskog doba, uz stalni naglasak na vrijednost ljudskog dostojanstva.

U kontekstu evangelizacijskih potencijala informacijskog doba, izlagač je pokazao kako digitalne platforme i društveni mediji otvaraju nove mogućnosti za širenje evanđelja i stvaranje online zajednica, omogućujući ljudima diljem svijeta da sudjeluju u vjerskom životu. Crkva je pozvana prilagoditi pastoralne prakse i koristiti tehnološke alate kako bi odgovorila na potrebe suvremenog čovjeka, uz isticanje etičke odgovornosti i očuvanje temeljnih kršćanskih vrijednosti.

Simpozij je završio plenarnom diskusijom, a očekuje se kako će izlaganja biti objavljena u akademskim časopisima na uvid široj čitalačkoj publici.

Tekst: Ž. I. 

Foto: Davor Krajinović

Izvor: Nedjelja.ba