Proslavljen Dan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu

Na blagdan Sv. Luke, 18. listopada, euharistijskim slavljem i svečanom akademijom Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu proslavio je svog nebeskog zaštitnika.

Misu u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda, koja se nalazi u sklopu zdanja, slavio je veliki kancelar ove visokoškolske ustanove vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić u koncelebraciji s 30-ak svećenika među kojima je bio novi dekan KBF-a dr. preč. Mario Bernadić, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa dr. preč. Zdenko Spajić i novi tajnik Apostolske Nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javier Camañes-Forés.

Sv. Luka je odličan uzor

Nazočne je na početku pozdravio preč. Bernadić te istaknuo kako je teško zamisliti boljeg zaštitnika za jednu katoličku visokoškolsku ustanovu od liječnika i učenjaka Sv. Luke, jednog od onih koji je znao „pomiriti duhovno i materijalno“ i kojemu je u spisateljskom djelu, u kojemu nije imao osobnih ambicija, čovjek bio na prvom mjestu.

Na početku prigodne propovijedi koju je naslovio Luka teolog, pisac, svjedok i navjestitelj evanđelja mons. Vukšić zamolio je da Bog, po zagovoru Sv. Luke, blagoslovi profesore, studente kao i druge zaposlenike KBF-a te sve ljude ovoga grada u kojemu Fakultet djeluje.  Nadalje je predložio nekoliko misli nepoznatoga kršćanskog pisca iz XI. stoljeća, koji je o Sv. Luki, između ostaloga, istaknuo “da je Luka željan boriti se za Božju ljubav”.

„Nakon što je s Pavlom primio talent propovijedanja te pridobio i priveo Božjoj ljubavi tolike narode, Luka se pokazuje kao ljubljeni Spasiteljev učenik i kao evanđelist koji je opisao njegovu svetu povijest (…) On je kao evanđelist ispripovjedio tajnu ženidbenog glasnika Gabrijela, poslana Djevici da navijesti radost cijelom svijetu. On je tako jasno opisao Kristovo rođenje. On nam pokazuje novorođenče kako spava u jaslama te opisuje pastire i anđele koji naviještaju radost“, kazao je nepoznati pisac o Sv. Luki, a mons. Vukšić je nastavio citiranu misao riječima “kako je Sv. Luka, osim što je bio svjedok i propovjednik Isusa Krista, također pisac novozavjetnih spisa”.

„On je na svoj način teolog koji poznaje pravila povijesti i spasenja u njoj, posebice one svoga vremena. On je primio kršćanstvo nastalo u kulturnom krugu i širilo se iz jeruzalemske Crkve, ali je živio duboko ukorijenjen u grčku tradiciju, koja je drukčija od židovske, u kojoj je nastalo kršćanstvo, i pri tomu duboko je bio uvjeren i tako je djelovao da se kršćanstvo može i treba prikazati i naviještati također u skladu sa zahtjevima nove kulture (…) Vrlo vješt u kretanju između spomenutih dvaju kulturnih krugova, Luka je, kako sām kaže, najprije sve studiozno proučio, i to od početka, pa potom razmislio i donio odluku te uspio na svoj način prikazati Isusa i njegovo djelo i uskladiti ritam starozavjetne prošlosti sa zahtjevima i potrebama svoga povijesnog trenutka, a sve radi širenja Evanđelja i porasta Crkve“, kazao je nadbiskup Vukšić i podcrtao kako je Luka bio intelektualac, mislilac i pisac, kojemu je znanje služilo da bude svjedok Isusa Krista i navjestitelj Radosne vijesti.

„…Luka je bio ozbiljan teolog koji je svoje znanje posvema stavio u službu pastoralnoga djelovanja, svjedočenja i naviještanja. Teologija raste iz Objave Božje, ali je u službi osobne vjere i iz nje izlazi. Vjera se ne stječe učenjem znanja nego slušanjem Riječi Božje (Rim 10,17) i hrani se nasljedovanjem Isusa Krista i primjera svetaca. To jednako vrijedi za sve: za studente i profesore, za biskupe, svećenike i ostale Kristove vjernike. Pri tomu su dobri uzori vrlo važni, posebice tamo gdje se raste u vjeri tako što se studira ili predaje teološko znanje“, rekao je propovjednik te na kraju istaknuo kako je potrebno da studenti, a osobito kandidati za svećeništvo, i profesori toga uvijek budu svjesni i, kako kažu crkveni dokumenti, poželjno je da profesori obavljaju i neku drugu službu te kroz pastoralno iskustvo bolje upoznaju probleme našega vremena radi boljega predavanja svoje discipline i prikladnijega formiranja budućih dušobrižnika (usp. Ratio fundamentalis, 143).

Liturgijsko slavlje animirao je zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Svečana akademija

Nakon euharistije u dvorani Pavla VI. uslijedio je akademski čin, a svečanost je započela pjevanjem himne Gaudemaus igitur u izvedbi Zbora bogoslova VBS-a. Na početku novi dekan dr. Bernadić pozdravio je nazočne te potom predstavio rad KBF-a u protekloj godini, ističući pritom brojne različite projekte, znanstvene skupove te nekoliko vrijednih knjiga.

Tako je nabrojao međunarodni znanstveni simpozijTeologija svećeništva – identitet svećenika u duhu sinodalnosti Crkve koji je organiziran na KBF-u u Sarajevu. Ta je institucija bila i suorganizator nekoliko međunarodnih znanstvenih simpozija, i to: međunarodnog znanstvenog simpozija Rat i mir u Bibliji koji je  9. i 10. prosinca 2022. u  Rijeci;  u travnju  održan je 45. međunarodni simpozij profesora filozofije i teologije u Trakošćanu na temu Spasenje u suvremenom kontekstu, au svibnju je upriličen međunarodni znanstveni simpozij o 150. obljetnici Vjesnika/Glasnika u Đakovu.

Dr. Bernadić je naveo i podatak kako je Europsko društvo etičara Societas Ethica sa Sveučilišta Uppsala, Kraljevina Švedska, održalo svoju godišnju konferenciju u Sarajevu, 24. – 27. kolovoza te je napomenuo i 16. međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika na temu Upravljanje vremenitim dobrima prema zakonima Crkve 6. i 7. listopada.

Nadalje je istaknuo vrijednu knjigu koju su izdali Il servo di Dio Josip Staler, primo arcivescovo di Vrhbosna autora dr. vlč. Milenka Krešića te dva broja časopisa Vrhbosnensia. Spomenuo je i predstavljanje knjiga na KBF-u Benedikt XVI. učitelj vjere te dvije knjige profesora Crkvene povijesti dr. Krešića o prvom vrhbosanskom nadbiskupu Josipu Stadleru, knjige: Nadbiskup Stadler i financije. Gradnje, nekretnine, poslovi koja je objavljena na hrvatskom jeziku te Il Servo di Dio Josip Stadler, primo arcivescovo di Vrhbosna, otisnutu na talijanskom.

Potom je izlagao o mobilnosti studenta i osoblja te akademskog i neakademskog osoblja KBF-a u sklopu različitih projekata i programa usavršavanja.

Posebice je istaknuo kako je prošle godine upisana sedma generacija polaznika master studija Međureligijski studiji i izgradnja mira koji zajednički organiziraju i izvode KBF, Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu i Pravoslavni bogoslovni fakultet Sv. Vasilije Ostroški u Foči Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a studij je dobio i dvoje novih magistara.

Na kraju je zahvalio donatorima (Renovabisu, Church in Need, Federalnom ministarstvu obrazovanja Kantonu Sarajevo, CRS-u, Fondaciji Konrad Adenauer, Američkoj biskupskoj konferenciji, Vrhbosanskoj nadbiskupiji) uposlenicima KBF-a bez čijeg doprinosa i nesebičnog davanja ova ustanova ne bi ni postojala te zahvalio Bogu uz čiju pomoć je sretno okončana prošla i započeta nova akademska godina.

Potom su se kratko obratili mons. Vukšić, u ulozi velikog kancelara KBF-a te u ime rektora Univerziteta u Sarajevu prof.dr. Tamara Karača Beljak.

Prigodno predavanje o odnosu Crkve i svijeta

Poslije pozdravnih govora prigodno predavanje na temu Crkva služiteljica svijetu održao je dr. vlč. Ljubo Zadrić. Svrha predavanja bila je približiti kompleksni odnos Crkve i svijeta, to jest, usmjerenost Crkve prema svijetu s točno određenim ciljem: kako ona može (po)služiti svijetu?

Uvodeći u temu zapitao se „je li moćan onaj koji služi ili onaj komu svi služe? „Kako bismo odgovorili na prethodno pitanje, slijedit ćemo metodologiju odnosa Crkve i svijeta određenu Drugim vatikanskim saborom koji je Crkvu ‘otvorio’ moderno-pluralističkom svijetu. Slijedeći ovu metodologiju – koja se prvenstveno bazira na dvotisućljetnoj tradiciji Crkve sa jedne i slušanjem iskustavâ današnjeg čovjeka sa druge strane – Crkva se ne treba bojati kako će nešto od nekoga izgubiti. Upravo suprotno, ostajući vjerna svom naviještaju i prepoznajući potrebe modernog čovjeka, svijetu će pružiti svjedočanstvo Isusa Krista koji je temelj njezine biti i misijskog poslanja“, naglasio je istaknuo kako je odnos Crkve i svijeta bitno određen pluralizmom koji dominira gotovo svim sferama današnjeg društva.

Posvijestivši kako je čovjek postao u tolikoj mjeri moćan da više ne želi služiti svijetu, nego sve što u svijetu pronalazi služi njegovom samoostvarenju zapitao se može li ovakav pristup iz ljudske egzistencije potpuno udaljiti elemente koji tu istu bitno određuju; a to su: transcendentnost, prisutnost svetoga i relacionalnost.

Nadalje je protumačio kako postoji novi paradoks na tragu želje oslobađanja čovjeka od religioznog i ustvrdio, citirajući teologa Edwarda Schillebeeckxa, kako “niti jedna ozbiljna sociološka analiza do sada nije utvrdila kako religiozna dimenzija prestaje zanimati i fascinirati čovjeka”.

“Ovu priliku ne treba olako propustiti, stoga su Crkva i teologija pozvane prepoznati-razviti-ostvariti modele koji su primjereni za praćenje svijeta i ljudi u njihovim duhovnim i vjerskim pitanjima i potrebama. Zato je Drugi vatikanski sabor predložio dijaloški okvir Crkve prema svijetu prema kojemu se ona ne zatvara u monolog kako bi sačuvala privilegije stečene kroz povijest, nego kroz dijalog svijetu svjedoči ono šte je njezina vlastitost: događaj Isusa Krista. Bez kontakta sa svijetom osnovna poruka Crkve i njezino služenje ostaju zakopani u teorijama koji gotovo ničemu ne koriste. Tako dijaloški stil postaje modus operandi i modus essendi Crkve“, kazao je predavač i, između ostaloga, naveo konkretan primjer nade i služenja Crkve svijetu kroz Papina obraćanja «Gradu i svijetu (Urbi et orbi)», prilikom kojih poglavar Katoličke Crkve redovito podsjeća na jednu od njezinih osnovnih karakteristika: posredničku ulogu u pomirenju između Boga i ljudi, te poziv na pomirenje naroda.

U zaključku je napomenuo kako Crkvu, definirana kao služiteljica svijetu, potrebno je da i ona poznaje kuću, to jest svijet u kojemu živi (današnji) čovjek, te instrumente koji su mu potrebni kako bi na ispravan način ostvario življenje dostojanstveno čovjeka.

„Crkva kao jedan od centara moći može postati primjer svijetu na način da se od ‘vlastitih znakova moći okrene prema samoj moći znakova’. Usudim se završiti odgovorom: samo onaj koji služi, sposoban je napraviti ovakav zaokret“, rekao je na kraju dr. Zadrić.

Dodjela diplome i nagrade

Poslije predavanja i glazbene točke uslijedila je promocija magistra teologije. Novi magistri su: Kristijan Krišto, Roberta Josipović i Gabrijel Pavlović. Svečanom činu nazočio je samo Kristijan Krišto te je samo on pristupio podjeli diplome. Nagrada dekana dodijeljena je studentici Nikolini Jukić za najbolji ostvareni uspjeh u prethodnoj akademskoj godini s prosjekom 9,75.

Akademija je završila, kako je i započela, izvedbom bogoslova VBS-a a pod vodstvom dr. vlč. Ivana Rake Gospod Bog je pastir moj Antonina Dvořáka.

Vašoj pozornosti preporučamo reportažu s KBF-a koja će izići u 43. broju Katoličkog tjednika.

Tekst i foto: nedjelja.ba, Ž. I. 

Preuzeto s https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/bih/obiljezen-dan-katolickog-bogoslovnog-fakulteta/31063