Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obilježila Svjetski dan srca
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obilježila je Svjetski dan srca organizovanjem serije javnih predavanja predstavnika kardiovaskularne patologije, adultne kardiologije i dječije kardiologije iz BiH i Slovenije.
Prisutnima se uvodnim predavanjem obratila akademkinja Senka Mesihović-Dinarević, predsjednica Odbora za kardiovaskularnu patologiju OMN ANUBiH.
“Odbor za kardiovaskularne bolesti već 15 godina organizuje na ovaj dan simpozije koji uvijek rezultiraju pisanim izdanjem Zbornika gdje mi pozivamo kardiologe iz BiH i regiona da bismo skrenuli pažnju na rizikofaktore za nastanak kardiovaskularnih bolesti i prezentirali iskustva i načine kako te rizikofaktore smanjiti i izbjeći”- istakla je akademkinja Mesihović-Dinarević.
Cilj simpozija i prezentacije svih rizikofaktora je uticaj na svijest građana o važnosti preventivnog pregleda.
Kako savjetuje akademkinja Mesihović-Dinarević: “Potrebno je voditi računa o ishrani, vrijednostima krvnog pritiska, fizičkoj aktivnosti, upotrebi alkohola, pušenju, pa i o aero zagađenju, pogotovo u Sarajevu koji je jedan od najzagađenijih gradova na svijetu. To aero zagađenje doprinosi razvoju kardiovaskularnih bolesti.”
Za zdravlje djece i zdravo srce dr. Miroslav Elek, šef odjela za dječiju kardiologiju, UKC Ljubljana preporučuje fizičku aktivnost: “Svako dijete treba da se bavi sportom, da je maksimalno fizički aktivno i u školi i vanškolskim aktivnostima. Svakom srcu prija fizička aktivnost.”
Djeca najčešće dolaze na kardiološki pregled zbog detektovanog šuma na srcu.
“U velikom procentu slučajeva se radi o benignom šumu na srcu ili šumu zdravog srca. Kod gotovo 50-60% djece postoji neki blagi, ali u velikom broju slučajeva radi se o bezazlenom šumu na srcu” – pojasnio je dr. Miroslav Elek.
O temi pod nazivom “Prelaz iz adolescencije u odraslu dob kod urođenih srčanih anomalija” prikazana je prezentacija prof. dr. Mirte Koželj, šefice Odjela za adultnu kardiologiju UKC, Ljubljana. Koristeći iskustva iz Slovenije prezentacija profesorice Koželj ukazala je na izazov sa kojim se suočavaju sve zemlje, a koji podrazumjeva pitanje - čija je briga dijete koje ima urođenu srčanu manu kada navrši 18 godina.
Dr. Elek smatra da bi bilo dobro da postoji jedan centar gdje bi se kontrolisali ovakvi pacijenti.
“U posljednje dvije godine na pedijatrijskoj klinici smo organizovali ambulantu, jednom sedmično. To je tranzicijska ambulanta gdje dolaze internisti kardiolozi i pregledaju djecu sa urođenim srčanim manama od 15 godina i starije. U isto vrijeme u praktično istoj ambulanti ili sobi pored imamo pedijatrijsko kardiološku ambulantu. Tako da ako postoji potreba da zajedno pogledamo neko dijete, tinejdžera, adolescenta koji je došao na pregled u tranzicijsku ambulantu, to i uradimo” – ističe dr. Elek.
Kardiohirurzi iz njihovog tima operišu i djecu i odrasle sa urođenim srčanim manama.
“Imamo i zajedničke konzilije gdje raspravljamo o tim pacijentima. Pa tako ako je predstavljen pacijent koji ima 25 ili 30 godina sa urođenom srčanom manom zajedno diskutujemo o njemu i donosimo odluku šta treba uraditi u kardiohirurgiji ili interventnom liječenju” – dodaje dr. Elek.
Prema riječima prof. dr. Ettore Pedretti, pedijatrijskog kardiologa iz Piacenze, u Italiji također postoje problemi u komunikaciji između kardiologa koji se bave djecom i odraslima.
“Problem s kojim sam se ja suočavao u 40 godina rada je što tinejdžeri i adolescent smatraju da su nepobjedivi i ne možemo ih iskontrolisati. A to dovodi do teških komplikacija” – kazao je prof. dr. Pedretti.
Još je manja njihova kontrola u porodicama u kojima roditelji nisu posvećeni djeci.
“I onda se dešava da su ti tinejdžeri sami i usamljeni da se o njima ne brine i na kraju da se ni ne liječe”- tvrdi iz vlastitog iskustva prof. dr. Pedretti i dodaje da u Italiji, konkretno u Genovi, Bologni i Milanu imaju primjere dječijih kardiologa koji se nastavljaju baviti svojim pacijentima i kada oni odrastu.
Kao i u svakoj grani medicine postoje lakši i teži pacijenti. Najteži pacijenti u dječijoj kardiologiji su djeca koja su rođena sa srčanim manama i uspješnost liječenja tih srčanih mana nije stoprocentna. Dr. Miroslav Elek, šef odjela za dječiju kardiologiju, UKC Ljubljana govorio je o temi “Mogućnosti liječenja djece sa sindromom hipoplastičnog lijevog srca”.
“To je jedna od najkomlikovanijih urođenih srčanih mana. Jednostavno rečeno dijete se rodi sa potpuno nerazvijenom jednom polovinom srca. U nemalom broju zemalja potencira se trend, da ako se prenatalno dijagnostikuje ova urođena srčana mana, roditeljima se savjetuje prekid trudnoće” – objasnio je dr. Elek.
Rađanje djeteta sa nedostatkom jedne polovine srca podrazumjeva kompleksno i višestepeno liječenje u ranom period djetinjstva. Često se desi da ta djeca prvih pola godine provedu u bolnici. Transplantacija srca je obećavajuća metoda u liječenju djece sa ovom kompleksnom urođenom srčanom manom, ali nažalost nije dostupna u svim zemljama.
“Naravno da ima i pozitivnih primjera koji poslije jednog mjeseca idu kući i kod kojih to liječenje protiče uspješno i bez komplikacija, ali nažalost nemali broj pacijenata sa urođenom srčanom manom zahtjeva više hospitalizacija, operacija, interventnih zahvata. Kvalitet života nije najbolji i to predstavimo roditeljima u prvom razgovoru bilo da je riječ o prenatalnom otkrivanju ili kod već rođenog djeteta. U oba slučaja roditelji imaju pravo da odluče da li su za liječenje ili ne” – kazao je dr. Elek.
Plastično srce je vrlo rijetko u Italiji, a kako je istakao prof. dr. Ettore Pedretti njihov problem su savjeti ginekologa.
“Nažalost ginekolozi u Italiji najčešće preporučuju prekid trudnoće, a onda i mladi roditelji u Italiji nisu spremni da idu zahtjevnim i rizičnim putem. Ali mogu reći i da imam moju djecu, pacijente, koji već imaju 20 ili 30 godina, imaju samo jednu komoru. Rade, studiraju i imaju svoju djecu. Ljekar treba da forsira život, a ne prekid trudnoće” – prokomentarisao je prof. dr. Pedretti.
Nakon predavanja, pedijatru kardiologu prof. dr. Ettore Pedrettiu je uručena zahvalnica za dugogodišnju saradnju.
“On je nama od 2002. godine pomagao da djeca koja imaju problem sa srcem idu besplatno na operaciju ili kateterizaciju u Italiju. Ukupan broj tretiranih pacijenta je 72” – istakla je akademkinja Mesihović-Dinarević.
Prof. dr. Pedretti se zahvalio riječima: “Napravili smo odličnu saradnju sa doktoricom Dinarević”.
Vrijedno je spomenuti i da ova saradnja nije bila samo klinička, te da je prof. dr. Pedretti učestvovao i u radu kongresa u BiH: 2002. godine u Sarajevu, 2004. godine u Tuzli, a 2007. godine su kolege iz BiH i Italije zajedno obišli nekoliko Klinika u Bologni. Kao kruna saradnje 2012. godine u Dubrovniku je održana konferencija “Perspektive u dječijoj kardiohirurgiji”.
“Želimo da budemo dio medicinske porodice, da razvijemo svijest o srcu”- na kraju je podvukla akademkinja Mesihović-Dinarević.
