Alumni UNSA i nagrađivani fotoreporter Zijah Gafić poručuje: Čitajte!

Alumni Univerziteta u Sarajevu Zijah Gafić je višestruko nagrađivani fotoreporter koji svojim izuzetnim doprinosom zauzima posebno mjesto u svijetu fotoreportaže.

Povod za ovaj razgovor proizlazi iz zapaženih fotografija i reportaže o Kupoli na Stijeni u Jersualemu, koje su objavljene u septembarskom izdanju National Geographica. Zanimljivo je napomenuti da je naslovnica tog izdanja jedna od čak dvadesetak naslovnica National Geographica oblikovanih snagom fotografskog i vizuelnog izraza Zijaha Gafića.

Izvještavao je iz više od pedeset zemalja, iz područja gdje se sudaraju kulture, gdje se rađaju priče koje traže svjetlo istine. Za svoj rad dobio je mnoge prestižne nagrade, što potvrđuje njegovu izuzetnu posvećenost dokumentiranju stvarnosti.

Zijah Gafić je regionalni direktor Fondacije VII, organizacije koja oblikuje budućnost fotoreportaže kroz obuku novih generacija novinara.

Autor je nekoliko monografija uključujući “Troubled Islam - short stories from troubled society”, “Quest for identity” i najnoviju, “Heartland”, kao i urednik i producent knjiga “Bosna 1992 - 1995” i “Između dva carstva”. Sve ove publikacije svjedoče o njegovoj dubokoj povezanosti s temama koje definiraju društvenu stvarnost i identitet.

Zijah Gafić nam kroz svoje fotografije donosi priče koje nisu samo vizualno potresne, već i prožete dubokim razumijevanjem ljudske prirode i raznolikosti koja oblikuje naš svijet.

• Šta je uticalo na Vaše interesovanje za fotografiju? Kada ste prvi put osjetili da želite istraživati društvene probleme kroz fotografiju?

Moji roditelji su uvijek bili skloni pričanju priča; majka kao profesorica bosanskog jezika i književnosti i pasionirana slikarica, i otac kao pisac. Pored toga sam odrastao uz očeve dijapozitive koje je snimao na njegovim alpinističkim ekspedicijama širom svijeta. Tako da su se u meni spojile potreba za pričanjem priča i određeni talenat za vizuelnu prezentaciju svijeta oko mene. Sticajem okolnosti sam kao tinejdžer bio mali dio sjajne, ratne redakcije magazina DANI, dok su urednici bili Senad Pećanin, Ozren Kebo, Vildana Selimbegović, Nerzuk Ćurak, i tu sam se zarazio društveno-socijalnim temama i novinarstvom.

• Možete li podijeliti neko iskustvo s terena, neki od najupečatljivijih trenutaka koje je posebno uticalo na Vas kao fotoreportera?

Ja se trudim da se ne sjećam ničega iz Iraka, Afganistana, Palestine, Ruande, Čečenije, između ostalog zato i koristim fotografiju.

• Vaša impresivna karijera obiluje mnogim nagradama i priznanjima, uključujući višestruke nagrade na World Press Photo natječaju, Grand Prix Discovery of the Year, Ian Perry - The Sunday Times Magazine, Giacomelli Memorial Fund, Getty Images Grant for Editorial Photography, te mnoge druge. Kako nagrade oblikuju Vaš rad i utiču na Vašu motivaciju za daljnje istraživanje i dokumentiranje, odnosno kako vidite ulogu nagrada u promicanju vaše umjetnosti i širenju svijesti o temama koje istražujete?

Priznanja i nagrade ne bi trebale biti motivacija za rad, barem kad je u pitanju dokumentaristika i novinarstvo, u protivnom se povodite trendovima, trenutnim interesima i pravite opasne kompromise koji dugoročno štete integritetu. Integritet je sve što imamo kao dokumentaristi.

Za nekoga ko dolazi iz zemlje gdje je medijska pismenost vrlo niska i medijsko tržište više određeno političkim relacijama nego tržišnom vrijednošću, uz svijetle izuzetke naravno, normalno je da gleda prema tržištima koja imaju razvijenu dokumentaristiku, interese za globalne priče i budžete koji to mogu podržati. Jedan od načina da se prodre na međunarodno medijsko tržište su nagrade i priznanja, jer bez obzira na sve – nagrade i priznanja vas smještaju u nišu i olakšavaju pristup klijentima.

• Kako je došlo do Vaše saradnje s National Geographicom i koji su projekti na kojima trenutno radite ili ih planirate s National Geographicom?

Već dvadeset godina sarađujem sa jednim od urednika National Geographica, zajedno smo radili u Newsweeku, pa onda u Smithsonianu i na kraju se ponovo sreli u National Geographicu. Posljednja dva projekta za National Geographic su reportaža o migracijama u doba pandemije i reportaža o Kupoli na Stijeni u Jersualemu.

• Kako vidite ulogu svojih fotografija kao umjetničkog iskaza i kako pristupate kreiranju snažnih vizualnih priča, posebno kada sarađujete s prestižnim izdavačima kao što je National Geographic?

Ja uopće ne posmatram svoju fotografiju kao umjetnički iskaz. Moja namjera je uvijek da čitaoca informišem o određenim događanjima uz minimalnu distorziju realnosti. To je osnovni postulat dokumentaristike i ja ga se religiozno držim. Bez obzira na sve izazove (npr. Generativna vještačka inteligencija) ljudi fotografiji kao mediju vjeruju. Čini se da je povjerenje imanentno fotografiji kao mediju i društveni ugovor koji čitaoci i reporteri imaju se mora poštovati. U međuprostoru vlada dezinformacija.

• Kako vidite uticaj svojih fotografija na publiku?

Fotografija; uz par izuzetaka kao što je fotografija sa Iwo Jime Jo Rosentala, ili egzekucija u Saigonu Edija Adamsa ili fotografija djevojčice spaljene napalmom, ima kumulativni efekat. Baš kao i sve fotografije koje trenutno gledamo iz Gaze, kumulativni efekat koje proizvode je mnogo važniji nego efekat pojedinačnih, ikoničnih fotografija. U tom kontekstu i moje fotografije funkcionišu u čitavom ekosistemu fotografija koje se svakodnevno prave.

• Kao direktor Fondacije VII, kako vidite ulogu edukacije i mentorstva u razvoju mladih fotografa?

Osnovna aktivnost i cilj Fondacije VII je demokratizacija dokumentarne fotografije kao medija. Većinu fotografija koju kroz historiju gledamo su napravili ljudi iz zapadnog svijeta tako da predodžba svijeta koju imamo odgovara zapadnoj perspektivi. Smatramo da je nedostatak, tj. nemogućnost obrazovanja jedan od uzroka takve slike svijeta. Kroz naše aktivnosti, obrazovanje koje nudimo i fokus na zemlje koje pripadaju “Globalnom jugu” mi pokušavamo da doprinesemo demokratizaciji medija. Mentorstvo je neprocjenjivo u razvoju profesionalaca, kroz mentorstvo pokušavamo da uzvratimo gostoprimstvo svima onima koji su nama kao profesionalcima dopustili da zavirimo u njihove živote.

• Koje poruke ili savjete biste željeli podijeliti s budućim generacijama fotografa?

Čitajte!

• Diplomirali ste Svjetsku književnost na Univerzitetu u Sarajevu, a trenutno ste na master studiju. Kako Vaše akademsko obrazovanje utječe na Vašu umjetničku praksu i pristup fotoreportaži?

Komparativna književnost se možda ne čini logičnim izborom za nekoga ko se bavi vizuelnim disciplinama, ali ja sam imao sreću da učim od prof. Karahasana, prof. Vešovića, prof. Moranjak-Bamburać, prof. Bakaršića, prof. Kulenovića, prof. Dželilovića i mnogih drugih. Njihova akademska širina i erudicija je meni lako primjenjiva na fotografiju, i na život općenito, tako da mi se čini da sam napravio pravi izbor, stoga je master na istom odsjeku samo logična progresija mog obrazovanja. "Rezime" prof. Kulenovića mi je nevjerovatno pomogao u shvatanju komunikacije, historije umjetnosti.

Pri preuzimanju teksta sa web stranice Univerziteta u Sarajevu potrebno je navesti izvor i dodati poveznicu na tekst.