Promocija specijalnog izdanja Univerzitetskog informativnog glasnika
„Agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima“
Univerzitet u Sarajevu je u utorak 12. jula 2011. godine organizirao promociju specijalnog izdanja Univerzitetskog informativnog glasnika posvećenog obilježavanju 16. godišnjice genocida nad Bošnjacima u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, pod naslovom „Agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima“. Na ovaj način Univerzitet u Sarajevu daje podršku odluci Evropskog parlamenta o proglašavanju 11. jula Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995.
„Ovakve publikacije su jedna od obaveza akademske zajednice da na bazi egzaktnih dokaza i bitnih činjenica educiraju mlađe naraštaje, a starije podsjećaju na temeljne vrijednosti ljudskog života“, napisao je u uvodnoj riječi prof. dr. Faruk Čaklovica, rektor Univerziteta u Sarajevu.
Promotori ovog izdanja bili su akademik Muhamed Filipović, akademik Vladimir Premec, akademik Esad Duraković i akademik Rešid Hafizović, a moderator je bio prof. dr. Samir Arnautović, prorektor Univerziteta u Sarajevu.
Prilikom svog obraćanja akademik Muhamed Filipović je naveo: „Teško je govoriti kada je potrebno reći nešto suvislo o nečemu što je sa stanovišta humanuma, sa stanovišta ljudskih ideala dobra, nesuvislo kao što je to zločin genocida. Posebno je teško govoriti u situaciji kada je govor natopljen silnim emocijama, a pored emocija koje su normalne, potrebno je govoriti i racionalno, potrebno je govoriti objektivno, potrebno je uputiti na onaj način govora i onaj način odnosa prema toj velikoj tragediji koji će omogućiti da se rehabilitira život.“
Akademik Filipović naglašava da ova publikacija upozorava na to da je zločin apsolutno identificiran: „Ovo je bio zločin pred očima cijelog čovječanstva. Ovaj zločin je jedan javan zločin. Ne može se negirati. Ali, kao što je poznato sa stanovišta bilo koje procedure koja bi mogla da rehabilitira prava ljudi i stvori im dostojne uvjete života, potreban je naučni dokaz koji neće moći biti osporavan i dovođen u pitanje, kao što se to desilo sa tužbom Bosne i Hercegovine protiv Srbije. U ovoj publikaciji postoje dokazi o tome da je to bila jedna vojska, da je to bila jedna ideja, da je to bila jedna zamisao... Univerzitet ovom publikacijom želi da kaže – mi smo mjesto, mi smo struktura, mi smo organizacija, mi imamo potencijal da istražimo zločin, prije svega da napravimo iscrpan detaljan popis ili registar žrtava ne samo ljudskih, nego i materijalnih i duhovnih gubitaka koje je ovaj narod imao jer je nad njim izvršen kolosalan genocid.“
Akademik Vladimir Premec je uputio čestitke rektoru prof. dr. Faruku Čaklovici, kao izdavaču ove male, tako transparentno komponirane publikacije i autoru prof. dr. Smailu Čekiću, osvjedočenom borcu za istinu o zločinu nad Bosnom i Bošnjacima.
Govoreći o tome šta i ko je Bosna, akademik Premec navodi: „Bosna je osjetljiva na došljaka, premda ga dočekuje jedinstvenom gostoljubivošću. Možda tu auru isijava samosvijest o plemenitosti, izlistana i posvjedočena u riznici Fojničkog grbovnika, naslijeđena i teška, nalik najtežim oblicima rada Bosni darovanog. U silama skrivenim pod njezinom korom, mukotrpno iznjedrenog crnog zlata i gvožđa, u toplini njezinih mineralnih voda, u zdravlju i radosti snjegova koji još nisu pali, u srazu kontinenata i mediteranske vreline zračnog vihora, u pleteru mnogih klima i utjecaja. Kažemo – presložena zemlja Bosna, oplakivana morem i rijekama – ispitom savjesti – u gluhim samoćama nasamo. Ne znam, ali vjerujem, u svakom naročitom vremenu, od duha Ilira do rimske provincije, od slavenskog došašća do otomanskih osvajanja, od austrougarskog pripajanja do ovih mračnih srpsko-hrvatsko-bošnjačkih podjela koje su od Bosne po ne znam koji put napravile ruinu.“
O Srebrenici je teško govoriti bez emocija, rekao je akademik Esad Duraković, te nastavio: „U najduljem doživljaju Srebrenica se, zapravo, šuti i pati, u dostojanstvu stradalničkog naroda, a prije svega porodica stradalnika, pred ukaljanim obrazom svijeta.“
Objavljivanje ovog specijalnog izdanja i njegovo predstavljanje akademik Duraković smatra važnim iz više razloga, od kojih je istakao dva: „Prvo, po sebi je značajna činjenica da naša akademska zajednica na najvišoj razini – akcijom svoga najvišeg organa – izražava punu svijest o značenju Srebrenice, jer adekvatan odnos prema njoj nije samo političke naravi, već ima i brojne aspekte među kojima je, vjerujem, u prvome redu humanost općenito. Stoga smatram pozitivnim da se naš univerzitet institucionalno određuje prema organiziranom, genocidnom zatiranju bošnjačkog naroda Srebrenice. Drugi razlog zbog kojeg smatram važnom ovu akciju i ovu publikaciju Univerziteta u Sarajevu jest to što se javlja u vrijeme izražene apatije začuđujuće velikog broja pojedinaca akademske zajednice koji su pozvani znanjem, akademskim i društvenim statusom da reagiraju na zbivanja u svome društvu, da ih korigiraju i usmjeravaju, a ne da se prepuštaju apatiji ili da se rukovode samo instinktima samoživosti. Utoliko je ovaj angažman predstavnika Univerziteta dragocjeniji.“
Akademik Duraković navodi i da već i letimičan uvid u ovo specijalno izdanje „Univerzitetskog informativnog glasnika“, a pažljivo iščitavanje pogotovo, ostavlja čitaoca u uvjerenju da je sadržaj publikacije, tekstualno, izrazito dokumentarne, faktografske naravi, što i priliči ovoj vrsti publikacije i institucije koja je izdaje.
Akademik Rešid Hafizović je prilikom svog obraćanja naveo: „Kako samo nepodnošljiva lahkovjernost i zastrašujuća dječija naivnost bijaše u nama tokom krvave agresije kroz koju smo prošli?! Cijelo to vrijeme smo svoju vjeru i svoju nadu upravljali ka centrima političke moći u Europi i na Zapadu i ne sluteći da baš oni u Parizu, Londonu, Briselu, Beogradu, Njujorku i Moskvi samo sve vrijeme bijahu zatezali 'Judin pokrov' nad Bosnom, kako krici bošnjačkih i bosanskih žrtava ne bi doprli do ušiju svijeta. Uzdali smo se u dašak slobode koji će nam pružiti pa makar i na mjeru i samo na tren, a oni su nam većma stezali omču oko vrata, povezivali ruke na leđima i slali nas dželatu kao janjad na klanje. Kako smo samo mogli iskati milost od onih koji su se u vlastitom stogodišnjem ratu uzajamno klali do istrebljenja?! Kakvo razumijevanje smo mogli očekivati od onih koji nam stalno o toleranciji drže lekcije i trpe nas samo koliko i dokle moraju, jer za više nivoe miroljubive koegzistencije nikada nisu ni znali? Kako smo samo gluhima u uši mogli vikati da je dijalog mnogo više od tolerancije, a da je različitost milost Božija, nikako zla kob i prokletstvo?! K tome još, sasvim uvjereni kako će nas čuti i ispravno razumjeti našu patnju! Koliko je naivna bila vjera naša i kako uzaludna, i onda i sada. Da, i onda i sada. Uzalud i danas uvjeravamo političke moćnike u Briselu, Londonu, Parizu, Beogradu, Moskvi i Njujorku o vlastitoj kozmičkoj tragediji, o tolikim ciframa ubijenih, prognanih, silovanih i zlostavljanih, oni nas ne čuju, našoj patnji ne vjeruju, naše žrtve ne respektiraju, našu krv ne drže ljudskom. Da nije tako, valjda bismo i mi Bošnjaci i Bosanci, poput naroda zapadnoeuropske demokracije, uživali blagodati demokratskog međunarodnog prava koje zabranjuje svaku vrstu fašističkih organizacija i fašističkog divljanja bilo gdje u svijetu, pa i u nas, prava koje i samu pomisao da se posumnja, primjerice, u žrtve holokausta u Europi i na Zapadu, smatra krivičnim djelom, da ne kažem genocidom u predumišljaju.“
U okviru promocije specijalnog izdanja „Univerzitetskog informativnog glasnika“ upriličena je i dodjela Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu, koju je rektor prof. dr. Faruk Čaklovica uručio gospodinu Brianu Masseu, članu Kanadskog federalnog parlamenta.
Kanadski federalni parlament je 19. oktobra 2010. godine jednoglasno usvojio Rezoluciju BR-M416 o Danu sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Najznačajniji nosilac aktivnosti za usvajanje navedene rezolucije i širenje istine o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima je gospodin Brian Masse, potvrđeni borac za istinu i ljudska prava.
Ovim činom Kanadski federalni parlament je izrazio bezrezervnu opredijeljenost, što je potvrđeno i glasanjem za usvajanje Rezolucije, kojom je potvrđeno da su događaji u i oko Srebrenice u julu 1995. okvalifikovani kao genocid.
Zlatna značka Univerziteta u Sarajevu će biti dodijeljena i mr. Emiru Ramiću, direktoru Instituta za istraživanje genocida, Kanada, koji je dao značajan i zapažen doprinos u procesu odvijanja ove značajne aktivnosti u Kanadskom federalnom parlamentu.
