Održana tribina Univerziteta u Sarajevu
„Bosna i Hercegovina: izazovi budućnosti“

Povodom 1. marta – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu je u četvrtak 26. februara 2015. godine održana tribina „Bosna i Hercegovina: izazovi budućnosti“. O ovoj temi govorio je prof. dr. Šaćir Filandra, dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Na samom početku izlaganja prof. dr. Šaćir Filandra je naveo da je stjecanje nezavisnosti prelomni povijesni trenutak savremene Bosne i Hercegovine.
„Ta ocjena važi kako za samu državu tako i za njene građene i ona je već znanstveno i društveno više puta verificirana. Činom nezavisnosti Bosna i Hercegovina se, i toga se ovom prigodom moramo prisjetiti, u formi neovisne države politički reuspostavila, slijedeći na taj način, a nakon sloma komunizma, povijesni trend političkih individualiziranja naroda i država ovog dijela Evrope. O uvjetima i karakteru te političke individualizacije može biti – bilo je i treba biti – rasprava, mada se demokratska narav samog čina stjecanja nezavisnosti kao i karakter cjelokupne procedure koja je provođena na zahtjev Evropske komisije ni na koji način ne može delegitimirati“, istakao je profesor Filandra.

Podsjetivši da su Referendumom za suverenost i nezavisnost Bosne i Hercegovine 1. marta 1992. potvrđeni njena državnost, samostalnost i nezavisnost kao većinsko političko opredjeljenje građana Bosne i Hercegovine, profesor Filandra je naveo i da je referendumskim izglasavanjem Bosna prvi put poslije 1463. godine povratila i ostvarila svoj puni državni kapacitet, te postala ravnopravna s ostalim zemljama Jugoistočne Evrope.
„Sve to vrijeme, do 1. marta 1992, ona je čuvala svoju teritorijalnu cjelovitost i ustavno-političku autonomnost u okviru složenih i, u načelu, nametnutih joj državnih oblika da bi činom referenduma i prijema u UN 6. aprila 1992. ona konačno postala država u punom obimu značenja tog pojma u suvremenom svijetu“, naglasio je profesor Filandra.

Govoreći o pozitivnim učincima nezavisnosti, profesor Filandra je naglasio da je nezavisnost bila važan korak u daljnjoj društvenoj i političkoj transformaciji bosanskohercegovačkog društva, te dodao: „Bez obzira na sve nedaće koje su je pratile, ona je omogućila svojevrsni civilizacijski iskorak bosanskohercegovačkog društva, dovodeći njegove građane u priliku da aktivno sudjeluju u dometima duha svoga vremena. Sadržaj te društvene tranzicije bila je politička i ekonomska demonopolizacija društva kroz njegovu pluralizaciju, demokratizaciju i liberalizaciju. Sva tri spomenuta procesa agresijom na državu su usporena, deformirana i novim nacionalnim/nacionalističkim ideologijama determinirana, ali nisu obesnažena, delegitimirana niti obustavljena. Demokratizacija i pluralizacija društva značili su, i još znače, njegovu strukturalnu prilagodbu vladajućem duhu vremena označenom kao proces evroatlanskih integracija.“

U toku svog izlaganja profesor Filandra je istakao: „Biti aktivnim sudionikom ovog procesa naša je intelektualna i civilizacijska dužnost budući da njegove vrijednosti upojedinjuju humanistički etos evropskih ideja, a njegov institucionalni okvir, Evropska unija, bez obzira na sve njene slabosti i protivrječnosti, danas predstavlja najdostojniji prostor ljudskog življenja. Od intelektualaca je očekivati, ako ne predvodničku ulogu u podupiranju i promoviranju vrijednosti i standarda evropskog jedinstva, onda barem veće sudioništvo u javnoj eksplikaciji ovog povijesnog trenda. Pri tome nije na odmet reći da se kroz snažnu proevropsku orijentaciju ni na koji način ne umanjuje činjenica kompleksne bosanskohercegovačke kao granične pozicije, fakticitet njenog mnogostrukog geopolitičkog identiteta i pripadništva, a s obzirom na multireligijski karakter njenog stanovništva i burne povijesne mijene.“  

Profesor Filandra smatra da najmanje što mogu da učine univerzitetski profesori za budućnost svoje i naše djece, svih ljudi ove zemlje, jeste to da ne sudjeluju u regresivnim političkim ideologijama i pokretima i da svoje časno zvanje i stečeno znanje ne koriste za nanošenja zla drugim ljudima. A toga je, nažalost, bilo, kako je naveo. „Ako već stranačka uzurpacija javnog prostora, kojoj na svim stranama obilato svjedočimo danas, nije naklonjena humanističkoj konceptualizaciji svijeta života, tada je časnija autsajderska pozicija. Na ovakav način se većina intelektualne zajednice odnosi danas prema javnom prostoru.“

Istakavši da su, nažalost, naša država i društvo još poglavito determinirani ideološkim obrascima, od kojih je ideologija nacionalizma najprisutnija i najdjelotvornija, profesor Filandra je svoje izlaganje završio riječima: „Nacionalizam je uvijek, na svakom mjestu i u svakome društvu i bez obzira na njegove različite povijesne uloge, bio jednak diskriminaciji, nasilju, segregaciji, a na kraju i ekstreminaciji drugačijega. Problem sa našim nacionalizmima je u tome što su ustavno institucionalizirani, navodno demokratski legitimirani, što su u samim zasadima bosanskohercegovačkog političkog sistema, što se čitavom mrežom izgrađenih institucionalnih oblika i sadržaja promoviraju za jedinoga i valjanoga nosioca i zaštitnika ljudskoga identiteta. Negativni učinak nacionalizama je kolektivizacija bosanskohercegovačkoga društva, sužavanje prostora slobode i individualne inicijative, što za nužnu posljedicu mora imati nejednakost, siromaštvo i usporen ili skoro izostao društveno-ekonomski razvoj.“