Komemorativni skup u povodu smrti prof. dr. Sadudina Musabegovića održan je u utorak 15. aprila 2014. godine u Svečanoj sali Univerziteta u Sarajevu. Mnogobrojne kolegice, kolege, prijatelji i studenti oprostili su se od dr. Sadudina Musabegovića, profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu, istaknutog pisca i teoretičara umjetnosti. O profesoru Musabegoviću govorili su prof. dr. Ugo Vlaisavljević, prorektor Univerziteta u Sarajevu, i kolege sa Akademije likovnih umjetnosti prof. Nusret Pašić i doc. dr. Dubravka Pozderac-Lejlić.
„Danas se opraštamo od Sadudina Musabegovića, redovnog profesora estetike, teorije likovne umjetnosti i estetike filma na Sarajevskom univerzitetu. Bio je dekan Akademije likovnih umjetnosti i gostujući profesor na drugim univerzitetima. Musabegović nije zacijelo autor kojeg treba predstaviti ovdašnjoj akademskoj zajednici, pa niti obrazovanijoj kulturnoj javnosti“, naveo je prorektor prof. dr. Ugo Vlaisavljević, te podsjetio na naslove knjiga profesora Musabegovića: Planovi i sekvence (1976), Mimesis i konstrukcija (1982), Karta i teritorija (1995), Žargon otpatka (1998), Sliv i vir (2000), Raz/lik/a/Art (2005), Rasuta kazivanja (2006), Film kao vremenski oblik (2007), te njegov angažman u časopisima Lica, Opredjeljenja, Odjek, Dijalog, biblioteka Dialogos.
„Čak i u najkraćem osvrtu na djelo Sadudina Musabegovića, na onu vrstu djela na kojem počiva svaka visoka i raskošna građevina univerziteta, zajedničko biće svake akademske zajednice, u osvrtu kakvog traži trenutak zemaljskog rastanka, kada treba odati priznanje i posljednju počast, možda nešto važno se doista može reći, ali nikako dovoljno, nipošto sasvim dorečeno“, istakao je prorektor Vlaisavljević, te dodao: „Trebalo bi makar nešto reći o filozofiji koja je ispisivana na tragu Husserla i De Saussurea, u sklopu ili srazu jezičnog znaka i slike, pojma i figure, koji je upravljao perom Musabegovića ma o čemu da je pisao. Trebalo bi govoriti o estetici i filozofiji umjetnosti čije nove stranice je ispisivao gotovo svaki dan svoga života. Trebalo bi govoriti o njegovoj vokaciji urednika, poredati jednu dugu kompoziciju redakcijskih soba i uredničkih stolova, u koju je ušao kao sasvim mlad autor i do posljednjeg daha svog života nije ni za trenutak izašao. Trebalo bi govoriti o njegovoj filmskoj teoriji koja se od početka pretvorila, kako je navodeći Bergsona sam iskreno priznao, u njegovu vlastitu kinematografsku percepciju života, proživljavanja svakog lika koji se ukazuje pred očima. Trebalo bi govoriti o Musabegovićevom ratnom angažmanu, o njegovim ratnim knjigama i likovnim događajima koje je koncipirao i priređivao u vrtlogu rata kojeg je najupečatljivije predstavio u vrelom kotlu Pašićeve ratne izložbe, oko kojeg je naslutio da plešu demonske sile. Trebalo bi govoriti o još mnogo čemu, Musabegovićev testament je predug.“
Profesor Nusret Pašić je, govoreći o profesoru Musabegoviću, istakao da je pisao o grafičarima, vajarima, slikarima, te pojavama i ličnostima značajnim za bosanskohercegovačku likovnu scenu.
„Erudita i istinski poznavalac likovnog jezika znao je razgrtati površinske slojeve i u dubinskoj analizi tražiti značenja koja će otvoriti i omogućiti potpunije sagledavanje i razumijevanje višeslojnosti djela. Tolerantan i dobronamjeran, trudio se, znao naći i ukazati na uspješne pasaže i vrijedne aspekte analiziranog djela, a sve u želji da ukaže na kreativni potencijal autora. Kritiku je, dakle, koristio da nam u djelu otkrije vrijednost i ukaže na mogući put razvoja i djelovanja“, naveo je profesor Pašić.
Doc. dr. Dubravka Pozderac-Lejlić osvrnula se na dugogodišnju saradnju sa profesorom Musabegovićem kojeg se prisjetila kao profesora širokih vidika, otvorenog duha, kao filozofa, mislioca, esejistu, pisca osobenog stila. Doc. dr. Dubravka Pozderac-Lejlić prisjetila se Sadudina Musabegovića i kao ratnog i poratnog dekana Akademije likovnih umjetnosti koji se bori da sačuva profesore, studente, da se nastava održava u kontinuitetu, koji se angažira na kulturnoj sceni kao inicijator okupljanja umjetnika, autora eseja, svjedočanstava. I posljednje mjesece svog života, iako bolestan, kako je navela doc. dr. Dubravka Pozderac-Lejlić, profesor Musabegović je ohrabrivao kolege na Akademiji likovnih umjetnosti, pratio događanja na Akademiji, mentorirao master i magistarske radove.
„Profesora Sadudina Musabegovića pamtit ćemo u nerazlučivosti njegove izuzetne osobnosti, mislioca, znalca, estetičara, podučavatelja i sugovornika, koji nas je podsticao u našim uspjesima, savjetovao u našim dvojbama i suosjećao u našim neraspoloženjima. Pamtit ćemo profesora Musabegovića kao osobu koja je u svemu što je radila nastojala pridodati ljudsko lice, ostaje u trajnoj uspomeni, koja, kako je na jednom mjestu zapisao, na trasi prolaznosti sporije blijedi“, navela je doc. dr. Dubravka Pozderac-Lejlić.
Prof. dr. Sadudin Musabegović je rođen 1939. godine u Prijepolju, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Studirao je i diplomirao na Filološkom i Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je i magistrirao 1965. godine. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Sve do umirovljenja radio je kao redovni profesor estetike na Sarajevskom univerzitetu. Bio je dekan Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu.
Dr. Sadudin Musabegović bio je jedan od najznačajnijih teoretičara umjetnosti i modernih mislilaca u našoj zemlji nakon Drugog svjetskog rata. Bavio se i filmskom režijom. Za sarajevski „Sutjeska film“ snimio je 1972. godine kratkometražni film Soba. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Opredjeljenja, revije Odjek te odgovorni urednik Dijaloga.
Objavio je više naučnih i esejističkih knjiga te brojne eseje i studije iz oblasti estetike, filma i likovnih umjetnosti. Za knjigu Mimesis i konstrukcija dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva i godišnju nagradu izdavačke kuće „Veselin Masleša“ za nauku.
Dr. Sadudin Musabegović, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu, istaknuti pisac i teoretičar umjetnosti, preminuo je 12. aprila 2014. godine.
